Piše: Vranješ Mario
Aberečke!
Abertude!
Aber, koga ćete ?
Aber silnog i presilnog, čovjeka poštenoga!!!
Da vidimo kako izgleda! Da ga priupitamo kamo se skrio! Da ga zapitamo, da li će se opet pojaviti među nama? Ima li još uvijek poštenje istu svrhu u životima ljudi, pošten čovjek da li je postao mit, lik iz bajke, utvara?
Aberečke!
Abertude!
Aber, koga ćete?
Aber silnog i presilnog, čovjeka dobroga!!!
Da se podsjetimo njegovog izgleda. Da ga priupitamo zašto ga sve manje ima među nama? Da li vidi sebe u ijednom od nas? Dobrote da li smo postali zaslužni? Koliko je dajemo, koliko očekujemo? Ima li skromnosti u primanju dobrote? Ima li davanja dobrota bez da se očekuje kontra dobrota?
Aberečke!
Abertude!
Aber koga ćete?
Aber silnog i presilnog, čovjeka nasmijanoga!!!
Da ne zaboravimo na njegovu pojavu. Zamolimo na vrlo kratku pouku iz osmjehivanja. I kako od srca pokloniti osmijeh drugome, čovjeku nepoznatom,onako, bez ikakvoga razloga.
Aberečke!
Abertude!
Aber koga ćete?
Aber silnog i presilnog, čovjeka ispunjenog!!!
Da ga samo malo dodirnemo. Da ga samo malo osjetimo. Da njegova ispunjenost u životu i naše korito od nade ispuni, pa da barem nadu za ”nekada biće bolje” imamo…
