Iz sveg srca i glasa podržavam ideju rekonstrukcije i konsolidacije ljevice i socijaldemokracije u Bosni i Hercegovini. Onaj kvantum politike što razumijem i što imam prilike konzumirati me je ubijedio da Bosni i Hercegovini i svim njenim stanovnicama (i „konstitutivcima” i „nekonstitutivcima”) sigurniju, a vjerujem i bolju budućnost, može obezbjediti država zasnovana isključivo na principu jednakih prava i obaveza, prilika i ograničenja za sve one koji žive u njoj.
Iskreno podržavam svaki oblik ujedinjenja lijeve ideje, misli, radničke snage, inteligencije, iskustva, borbe, mladosti, zrelosti. Ne vjerujem u borbu protiv drugačijeg političkog mišljenja kroz postavku da „mi možda i ne nudimo najbolje ali su oni gori od nas” nego samo kroz koncept „ovo što se nudi je dobro i za vas i za nas i za sve one s kojima dijelimo ovaj prostor i vrijeme”.
Stoga me jako brine ali i ljuti kada vidim da je sintagma „ujedinjenje ljevice” postala toliko „fancy i in” i da se već koristi kao modni dodatak za sezonu jesen-zima 2016-2017. Plašim se da su oni koji sada jašu na tim talasima to shvatili kao priliku da kroz tu priču već sada počnu pripremati zajedničke liste, kandidate u cilju pronalaženja načina kako da na sljedećim izborima dobiju više glasova i prostora za svoje djelovanje.
Oduševljava me kako ti isti pri tome zaboravljaju da su u svojim dugim političkim karijerama već više puta i mandata imali priliku da u BiH političkom prostoru nametnu sve te vrijednosti i kako su u svom prethodnom djelovanju vrlo lako, bez pardona poslije, svoje ljevičarske programe i ideje rado adaptirali zbog, kako su objašnjavali „viših ciljeva”.
No, svatko zaslužuje drugu šansu (mada je nekima od njih ovo već peta ili šesta) i želim da vjerujem da svi oni koji rado pričaju o ovome u istinu vjeruju u boljitak ove zemlje a ne samo u očuvanje svojih poljuljanih pozicija ili povratak u udobne fotelje koje su im izmakle. Bilo bi lijepo da svi zajedno shvatimo da se politički pokreti, oni istinski, ne ujedinjuju oko „zajedničkih” kandidata, lista i pozicija, nego oko programa, ideja i rješenja koja će donijeti dobroga ne samo onim „lijevima”, nego i onima u centru i onima desno od njega, jer svi zajedno činimo to naše toliko prozivano bosanskohercegovačko društvo.
Stoga svi vi „lijevi” i oni koji su iznenada, pomalo iz trenda odlučili da odu iz „centra” i postanu lijevi, i vi koji sjedite za tim stolovima znajte da ujedinjenje bosanskohercegovačke ljevice ne predstavlja ujednačavanje vaših interesa i to najčešće od Kozije Ćuprije pa do Marin Dvora i koji kilometar dalje.
Ne zaboravite da ljevičara ima i izvan vaših kuća, mahala, kancelarija i kantona. Ne zaboravite da ujedinjenja neće biti bez programa koji će biti prihvatljivi i u Banja Luci, Tuzli, Trebinju, Mostaru, Širokom Brijegu…
Ne zaboravite da u redovima vaše 3,5 stranke koje se sada najčešće spominju ima mnogo onih koji bi mogli mnogo toga dobro uraditi ali koji ne dolaze do tih stolova i kamera o kojima se priča o ujedinjenju.
Povjerujte kada vam se kaže da i u drugim strankama ima ljudi koji gaje ljevičarsku ideju ali koje niste mogli privući jer je u proteklih par desetljeća nikada niste iskreno zastupali. Pomislite samo na ogroman broj ljudi u Bosni i Hercegovini koji znaju i mogu, zauzvrat ne traže ništa te su vam odmah sumnjivi jer nemaju iste namjere kao većina „profesionalnih” ljevičara koji su ovu ideju i doveli ovdje gdje jeste sada, na „rubu egzistencije”.
Ako iskreno i stvarno to želite, zbog ove države, svih njenih stanovnica i stanovnika i ideje u koju se zaklinjete već desetljećima onda samo naprijed. Ali ako to opet, kao i više puta do sada, radite zbog prelaska izbornog praga, članstva u upravnom odboru u kojem i ne znate o čemu se radi ili povratka na poziciju na kojoj ste bili 4,8 ili 12 godina a na kojoj niste ništa učinili za promociju slobode, jednakosti i solidarnosti, onda nemojte nas i ove zime zamajavati krupnim planovima, lažnim osmijesima i bespotrebnim pregovorima.
Nemojte nam još jednom uništavati momenat, vrijeme i pozitivnu energiju jer, kako mnogi misle od nas, ovo nam je zadnja prilika. Nekima od vas možda i nije, ali mnogima od nas sigurno jeste!
Stoga, pamet u glavu!
Autor: Damir Marjanović
