Paradigma je svog rodnog grada, odvažna i dosljedna. Borac za istinu i Tuzlu svih nas, jednom riječju Tuzlanka. Urednik ugašenog lista Fronta slobode, jednog od simbola tradicije Tuzle! Bila je i glavni i odgovorni urednik Radio Kameleona, te voditelj mnogobrojnih medijskih projekata evropskih medijskih kuća. Danas je Biljana kolumnistica više internet-portala, a u svojim komentarima javno pita kako da mijenjamo ovaj grad na bolje.
Bio je ovo kratki izvod iz njene biografije, a kakve političke stavove i planove ima Biljana Skoković-Tomić, donosimo u nastavku.
Nije jednostavna odluka ući u politiku, šta Vas je potaklo na taj čin?
Ili, otkuda ja u politici!? Na određeni način svi smo mi dio politike i sve je politika u našem životu, samo su nijanse u gledanju na zbivanja oko nas. Volim reći da nisam karijerni političar. I to je istina. Ipak politika je mene, poput sudbine, pratila cio moj profesionalni vijek kao novinara i ja sam pratila nju. Eto, došlo je vrijeme da se te uloge zamijene. Kako god jedno znam – ako budem izabrana neću biti običan vijećnik u Gradskom vijeću, koji će samo čitati analize i informacije koje su drugi priredili za sjednicu, nego prvenstveno odlaziti na teren i u razgovor sa običnim građanima dolaziti do tema koje se tiču lokalne samouprave ili zajedno sa njima analizirati te materijale, nuditi inicijative i rješenja. Znači, moje „radno mjesto“ biće mjesne zajednice i razgovor sa običnim građanima o onome što im smeta u svkodnevnom životu grada. Nekada su mjesne zajednice imale posebno mjesto u radu Skupštine opštine Tuzla. Danas se sve to izgubilo, iako prema Zakonu o lokalnoj samoupravi MZ su nezakonito nepravedno marginalizirane i zapostavljene.
I ovo neće biti moj prvi susret s ovim vidom politike. Bila sam odbornik posljednjeg saziva Skupštine opštine Tuzla, pred višestranačke izbore u Jugoslaviji u Vijeću udruženog rada, i direktni (su)učesnik velikih promjena koje su se dešavale u našoj parlamentarnoj demokratiji. Tadašnji odbornici sušta su suprotnost sadašnjim vijećnicima ili parlamentarcima.Sve je bilo na volonterskoj osnovi bez ikakvih naknada, a učinkovitost daleko bolja.
Zbog čega neovisni?
Zato što postojeće političke partije poslije 20 i više godina od rata nisu usjeli pronaći koncept zajedničkog djelovanja za pitanja od vitalnog interesa za razvoj zajednice. Ne može se sve gledati kroz nacionalnu dioprtriju. Najžalosnije je što su i zagovornici socijaldemokratskih principa pali na tom ispitu. Osnovni postulati socijaldemokratije su zanemareni. Generalno postali smo zemlja socijalne nepravde, socijalnog raslojavanja, zemlja gladnih i nezadovoljnih ljudi. Zato jer se u konačnici sve svodi na partiokratske borbe za vlast i podjelu mandata i novaca iz budžeta za stranke dok su građanin i njegovi problemi na posljednjem mjestu. Samo ih se sjete pred izbore kada od njih očekuju glas, podjele im poneki paket, malo para i to je to…Zaboravljaju da je služenju narodu i građaninu najčasniji posao i mnogo je više od služenja političkoj stranci.
Vrijeme predizborne kampanje iskoristit ćete za predstavljanje. Koji su to glavni problemi s kojim ćete se uhvatiti u koštac, ako Vam građani ukažu povjerenje?
Prije svih to su komunalni problemi naše lokalne zajednice, ali i svi oni iz oblasti socijalne i dječije zaštite. Nezamislivo je da vi i pored svih tehnoloških dostignuća imate lokalne sredine i mjesne zajednice koje još nemaju uređenu kanalizaciju ili gradski vodovod. Razumijem ja i mnoge limitirajuće faktore kojima je bremenita ova opština, poput klizišta, rudnih polja, problema slijeganja terena u užem centru grada usljed nekontrolisanog izluživanja slanice iz sonih bunara, ali svi oni nisu od jučer. Da se napravila dinamika njihovog rješavanja po godinama mislim da bismo bili daleko učinkovitiji. Kada je u pitanje oblast socijalne i dječije zaštite akcenat bih dala na smanjivanju socijalnih razlika među djecom i u obdaništima i u školi na način subvencioniranja njihovih potreba iz budžeta. Ako imamo novce za projekte koji ne donose nikakav profit onda je konačno red da počnemo ulagati u budućnost naše djece. I da osnovno obrazovanje uistinu bude besplatno. Samo to ulaganje može višestruko da se vrati lokalnoj zajednici.
Kako ste zadovoljni dosadašnjim radom gradskih službi i kako komentarišete dosadašnje način trošenja budžetskih sredstava, da li je on optimalan ili pak imate određene zamjerke?
Da je bilo uistinu domaćinskog poslovanja u Opštini/općini, a danas Gradu i samim službama opštine/grada mi ne bismo imali prekomjerno zaduženje za objekte koji nisu ništa drugo do ušminkavanje grada pred izbore. Ko se sjeća prošlih lokalnih izbora zna da je prošli saziv Opštinskog vijeće (sa SDP-om većinom) zadužilo građane za 12 miliona KM za nova jezera, betonski most, spomenik kalju Tvrtku i niz saobraćajnica, što u konačnici i nisu bili loši projekti, ali u vremenu krize i besparice mnogi upitni!! Samo par mjeseci kasnije Opštinsko vijeće, novog saziva, ponovo zadužuje građane za dodatnih 7 miliona KM za isplatu istih tih objekata. Zamislite samo što bi značilo da smo te iste novce iskoristile za poboljšanje i uređenje infrastrukture u prigradskim mjesnim zajednicama, toplifikaciju mjesnih zajendica uz samu Termoelektranu koja ih truje…etc.etc.
I to je u medijima prošlo nezapaženo, samo kao puka protokolarna informacija. Niko nije ulazio u analizu zašto nova zaduženja, treba li nam taj betonski most, koji se po svim arhitektonskim standardima ambijentalno ne uklapa u tu sredinu (prvenstveno zbog Džindić džamije kao bisera među džamijama ovog podneblja), i zašto taj most nije pušten u saobraćaj na vrijeme. Nije iz prostog razloga što je odmah nakon „udaranja“ temelja počeo da „bježi“ od svojih temelja i tzv. nulte tačke. To građevinci najbolje znaju, kao što znaju da to, rečeno u žargonu nije ništa drugo do jedna „teška šerpa na pudingu“ rovitom tlu slijeganja, čija sanacija nas čeka kad tad, kao i novo bacanje para. A moglo se do Gradine i kompleksa bolnica stići posebnom saobraćajnicom koja bi se odvajala odmah iza skvera. Pravi domaćini uvijek traže najjeftinija rješanja u svojoj kući i vode računa gdje će uložiti svaki dinar. Naš domaćin (grado)načelnik je odavno pao na tom ispitu, jer troši budžetske, naše pare, a ne svoje.
Generalno na usluge nemam posebne pritužbe osim što su posljednjih nekoliko mjeseci izuzetno visoki računi za vodu. Te pritužbe čujem sa raznih strana. S pravom ili ne sad možemo reći da se ti viškovi prelijevaju na plaćanje blasfemične kampanje sadašnjeg načelnika.
Šta ćete promijeniti u odnosu građanin-vijećnik?
Mislim da je to najvažnije pitanje, riječju pitanje svih pitanja. Svi izabrani vijećnici u Gradskom vijeću su izabrani da služe građanima Tuzle, a ne obratno. Oni su mandate dobili od građana da ih predstavljaju, da zajedno sa njima učestvuju u kreiranju boljeg i komfornijeg života u gradu. Zato polažu i zakletvu!!
Danas, nažalost, imamo obrnutu situaciju. Političke partije i njihovi predloženi kandidati dobiju mandate od tih građana i tog trenutka zaborave na njih i da su ih oni izabrali. Na početku sam pomenula da će moje radno mjesto biti mjesne zajednice i građani ovog grada. Mislim da sam time sve rekla!
Koji su za Vas najbolji potencijali Tuzle, a koji do sada nisu bili iskorišteni?
Najveći potencijal koji jedna opština, grad ili država imaju su njeni građani, prvenstveno mladi ljudi. Ako na Zavodu zapošljavanja trenutno u Tuzli od približno 20 hiljada, mahom, mladih ljudi procentualno imate veliki broj visokoobrazovanih ljudi, a s druge strane kunemo se da su ona naša budućnost i kako ćemo učiniti sve da ih zaposlimo, odmah vidimo nesrazmjeru. U ovo predizborno doba to nije ništa drugo do bacanje prašine u oči i smirivanje uzavrlih strasti koje prijete da se preliju u nezadovoljstvo mladih. A kada mladi dignu svoj glas onda znate da je svakoj vlasti sat već otkucao fajront!!
Šta biste izdvojili kao najveći problem stanovnika Vašeg grada?
To sam dotakla i u prethodnom pitanju. To je velika nezaposlenost, kao i nemogućnost građana da traže posao. Promijenila se i struktura privrede. Mi više ni blizu nismo privredni i industrijski gigant kao prije rata. Rudarstvo je ograničenog vijeka trajanja, rezerve se troše, hemijska inustrija je na „aparatima za umjetno disanje“, namjenska proizvodnja prepolovljena, potražnja za radnom snagom ograničena…. Lično mi je najteže što smo upropastili TTU, Livnicu čellika (koju je trebalo izmjestiti), Aidu,Proleter, Mljekaru. 2.oktobar, Tuzla puteve, kao i niz preduzeća koja su činila privrednu okosnicu ove opštine. O Tuzli kao radničkom kraju sve se manje govori. Naravno dolaze nove tehnologije, ali ljudi će uvijek morati jesti i oblačiti se bez obzira gdje radili…
Ako uđete u GV, da li ćete i tada ostati nezavisni ili ćete koalirati, bez obzira da li je u pitanju ljevica ili desna opcija?
Tu naravno nema dileme. Koalicija sa svim progresivnim ljudima, osim sa desnim, nacionalističkim strankama, kvazi rodoljubima i lažnim autoritetima.
Da li Vam smetaju ljudi koji nisu rođeni u Tuzli, a žive i rade u Vašem gradu?
Zašto!? Tuzla je uvijek bila slobodarski grad koja je njegovala svijetle tradicije zajedničkog života, tolerancije, antifašizma i slobode izbora. I uvijek je bilo ljudi koji su dolazili sa strane u grad; mislim iz drugih mjesta čak i Republika ex-Yu. Čak mislim da su se oni bolje snalazili i dobivalli bolja, čak i rukovodna radna mjesta nego sami Tuzlaci!
Međutim, vremena su se promijenila i nama sada smetaju oni koji nisu iz Tuzle, posebno Banovića, Živinica ili Lukavca jer dolaze ovdje po stranačkoj liniji i zapošljavaju se bez konkursa. Protiv toga jesam. Posebno što su političke partije, partiokratskih manira i ponašanja, i njeni čelnici svojim partijskim zapošljavanjem ukinuli instituciju konkursa, na kojem ravnopravno mogu učestvovati i Tuzlaci. Sve dok se to ne vrati u grad ja ću biti, isključivo zbog toga, protiv dolaska tih koji nisu rođeni u Tuzli.
Odakle i gdje se završava vaša Tuzla? Od Slatine do Stupina ili…?
Moja Tuzla počinje i završava na početku ili kraju onih 303 kvadratna kilometara, bez obzira s koje strane gledali. Gdje god je oznaka Tuzla smatram je „svojom teritorijom, zajedno sa 110 i kusur hiljada njenih stanovnika.
Da li smatrate da se Tuzla svojim naseljima treba proširiti i spojiti sa okolnim općinama (Lukavac, Živinice, Kalesija)? (poput Londona)
Naravno, to će se vrlo brzo dogoditi. Ukoliko bude pameti i dobrih projekata granice između ovih opština će se sve više približavati i brisati. Pogledajmo samo Evropsku uniju…
Koja su to predizborna prazna i nerealna obećanja koja nude svi kandidati? Imate li Vi takvih obećanja u koja ni sami ne vjerujete?
Sva ta obećanja mi liče na copy/paste verzije već viđenih ideja. Smatram da su se riječi potrošile, otrcale, jer su izgubile na značaju i vrijednosti, jer ih se malo ko pridržava. Malo koji pojedinac ili stranka su se držali svojih obećanja. Na žalost čim dobiju mandat zaborave na građane koji su im omogućili mandat. To je naša stvarnost.
Što se tiče mojih obećanja tu sam vrlo oprezna. Važim za upornu i dosljednu osobu, koja svoje principe ne baca pod noge. Cijeli život se ponašam upravo onako kako i pišem. Tako sam odgajala i svoju djecu. Možda sam idealista, nepopravljivi optimista, ali neka, to me održava aktivnom. Zato ću učiniti sve da se izborim za sretnije i ugodnije djetinjstvo ne samo sve djece ovog grada, nego i njenih građana.
Koja je Vaša poruka biračima, ali i generalno stanovnicima Tuzle?
Kada pišem svoje tekstove imam običaj da kažem – ne dajte da vas varaju, prevarite vi njih i izađite na izbore. Nešto slično kao početkom 90-tih godina kada smo u praskozorju višestranačkih izbora čekali do duboko u noć samo da glasamo za Ante Markovića i druge progresivne stranke u opštini. Zato opet ponavljam – ne dajte da vas varaju i izađite na izbore i glasajte za bolju Tuzlu. Posebno pozivam mlade da se trgnu i izađu na izbore. Nemojte da drugi odlučuju umjesto vas. Jednim po jednim dobrim djelom mijenjajte svoju stvarnost. I konačno, vrijeme je za promjene.
