Mario Vranješ: Antipjesma
Ovo nije pjesma! Ovo je moj jedini izlaz iz kalupa, iz ormara sa mirisom naftalina ispunjenog starim kaputima, iznosanim džemperima, praznim okvirima za slike, istrošenim baterijama, satom što pokazuje davno prošlo vrijeme i gomilom novina u kojima su još samo čitulje čitljive.
Ovo nije pjesma! Ovo je moj jedini put ka mjestima bez raskrsnica i kobnih odluka, ka vremenu koje radi za nas bez stalnih osvrtanja i bacanja mrvica kruha da bi se za svaki slučaj znao vratiti na mjesta gdje nisam bio sretan.
Ovo nije pjesma! Ovo je moj jedini način za riječ koju mogu izgovoriti u sebi, a da odjekne u ušima robova, moj jedini način da ostavim trag svojih stopala pod prozorima koji već stotinama godina očekuju neke nove trubadure koji nose neka nova srca.
Ovo nije pjesma! Ovo je moj razlog za krik u mraku dok opkoljen se borim sa nevidljivim rukama koje mi izvrću džepove, tražeći da mi odnesu ono malo mojih izgriženih nokata koje sačuvah u postavama farmerki čekajući odgovore da li sam željen, da li sam voljen.
Ovo nije pjesma! Ovo je moja molitva i psovka, moj razum i moje totalno ludilo, sram kojeg davno podijelih sa boljima od mene, moja pokora koju prebacujem sa ramena na rame, moj vječni grijeh i moja čistoća, moj glib iz kojeg me vade ruke sa njegovanim noktima.
Ovo nije pjesma! Ovo je moja konačna osuda mojih neuspjelih pokušaja da u sebi i drugima vidim samo najbolje, tu ispod reflektora dušebrižnika, bez pljeska i poziva na bis, bez ovacija i bacanja u vazduh odustajem još jednom od bacanja peškira u ugao svoga postojanja.
Ovo nije pjesma! Ovo je sve što god poželite samo pjesma nije…
