Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je jedna gospođa u Velikoj Britaniji proslavila 117. rođendan 21. kolovoza. Ona je najstarija žena na svijetu. Najstariji muškarac živi u Brazilu i 5. listopada će imati 114. rođendan.
Onda pokušavam da pronađem koliko godina ima najstariji stanovnik BiH. I nađem podatak da u mjesnoj zajednici Šikulje, kod Lukavca, postoji žena koja ima 121 godinu. Tako je objavio jedan portal. Ali, u samoj mjesnoj zajednici su potvrdili da je dotična gospođa umrla prije desetak godina. Tako je Lukavac propustio šansu da bude svjetski rekorder.
Pominjem ovu priču jer, očigledno, otkriva problem evidencije i netačnih podataka. Netko ne radi svoj posao. Netko nije, namjerno ili ne, prijavio smrt žene iz okolice Lukavca.
Onda istražujem dalje. I nađem podatak da u BiH, po zvaničnim podacima živi točno 4.685 osoba starijih od 100 godina. Velika većina su, podaci kažu, žene.
Problem je u tome što činjenica da ovaj broj stoji u evidenciji ne znači da je zaista toliko živih više od 100 godina. Nema slaganja ni u podatku o broju stanovnika. Ujedinjeni narodi kažu da BiH ima oko 3.100.000 stanovnika, a domaće procjene govore o 3.400.000. Tako dolazimo do još jednog podatka. Centralna izborna komisija je zvanično saopćila da je u birački spisak upisano malo više od 3.414.000 birača.
Dakle, ako ima netačnih podataka o ljudima koji su stariji od 100 godina, što garantira da pogrešnih podataka nema i u drugim kategorijama glasača? CIK je, za opće izbore 4. listopada, uvela novi sistem glasanja koji bi trebao spriječiti da glasaju mrtve duše, da jedan građanin glasa za nekoliko njih ili da se koriste lažni dokumenti.
Dvije glavne novosti su biometrijska identifikacija birača i skeniranje glasačkih listića. Nemojte se, dakle, nervirati kad dođete na biračko mjesto jer će vam trebati nekoliko minuta više.
Osim dokaza o identitetu moraćete otiskom prsta potvrditi svoj identitet. Nakon potvrde identiteta glasač će dobiti listić, zaokružiti svoj izbor i ubaciti listić u skener. Uređaj će evidentirati glas i uraditi digitalnu sliku listića. Nakon uspješne biometrijske autentifikacije uređaj će ispisati potvrdu na koju će se birač morati potpisati.
Ona izreka da izbore dobija onaj tko broji, a ne onaj tko je dobio većinu neće, nadam se, više važiti.
Sve je, dakle, urađeno da se spriječi izborna krađa. Zašto se onda neke stranke bune?
Najdirektnije kritike stižu iz stranke čiji predsjednik, Milorad Dodik, tvrdi da je tehnologija postala centralni element izbornog procesa, problematizira i sam način na koji će građani glasati te kaže i da su glasački listići prilagođeni skenerima umjesto biračima.
Ne čini mi se to jakim argumentom.
Kladim se da se ovih dana u nekim stranačkim kancelarijama raspravlja kako prevariti tehnologiju. Isto tako, druga vrsta ljudi raspravlja kako spriječiti prevaru.
Šta ako nestane struje ili se “slučajno” ugasi internet? Ili što ako neka stranka naredi aktivistima da se na izbornom mjestu pojave u isto vrijeme i izazovu kaos?
Izborne prevare su već dugo dio naših života. Ko preživi – pričat će.
