Imenovanje Louisa J. Crishocka za vršioca dužnosti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini formalno se predstavlja kao tehnički potez kojim se izbjegava institucionalni vakuum u OHR-u.
Međutim, riječ je o nastavku iste političke arhitekture međunarodnog upravljanja BiH, s Crishockom kao karijernim američkim diplomatom koji nije nov u OHR-u, već je dugo uključen u njegov rad, uključujući funkciju prvog zamjenika visokog predstavnika.
U Republici Srpskoj njegovo imenovanje će biti viđeno kao dokaz da OHR ne odustaje od svoje uloge, dok će u Federaciji BiH biti dočekano kao produžetak mehanizma koji pomaže u prevazilaženju političkih blokada.
Ipak, dugoročno oslanjanje na OHR ostaje problem jer održava zavisnost od međunarodne intervencije umjesto unutrašnjeg konsenzusa.
OHR i dalje funkcioniše kao „privremeni“ ali trajni faktor u političkom sistemu BiH, sa realnim ovlastima koje nadilaze domaće institucije, a Crishockovo imenovanje potvrđuje da se suština političkog odnosa u BiH nije promijenila.
