U iznenadnom obratu događaja, Centar za socijalni rad u Kalesiji povukao je tužbu za klevetu protiv Ramize Vilić, žene koja je hrabro progovorila o nasilju koje je pretrpjela, istovremeno otkrivajući duboke propuste u radu institucija zaduženih za zaštitu žrtava.
Slučaj je dobio nacionalni odjek nakon što je Vilić, nakon šokantnog dvostrukog ubistva u Kalesiji gdje je Emir Selimović ubio svoju suprugu i maloljetnog sina, na Facebooku podijelila svoje iskustvo sa institucijama. U emocionalnom postu opisala je kako je, nakon što je prijavila nasilje, suočena sa ravnodušnošću i neprofesionalnošću Centra za socijalni rad.
Reakcija Centra bila je šokantna – umjesto da razmotre njene optužbe, tužili su je za klevetu. Međutim, nakon žestokog medijskog odjeka i pritiska javnosti, Centar je bio prisiljen povući tužbu 25. juna 2025. godine.
“Povlačenje tužbe je samo potvrdilo istinitost mojih riječi,” izjavila je Vilić za medije. “Ali sada tražim javno izvinjenje od ove institucije za sve što sam proživjela i za pokušaj da me ućutkaju. Moja priča nije samo moja – ona je priča svih žena koje su prešutke prolazile kroz slično.”
Ovaj slučaj posebno je dobio na značaju u svjetlu nedavne tragedije u Kalesiji, gdje su jasno izašli na vidjelo sistemski propusti. Tužilaštvo Tuzlanskog kantona podiglo je optužnicu protiv dva policajca (53-godišnjeg Samira Valjevca i 41-godišnjeg Mensura Nuhanovića) zbog nesavjesnog obavljanja službe, nakon što nisu adekvatno reagirali na prijavu nasilja od strane Inele Selimović, samo nekoliko mjeseci prije nego što ju je suprug ubio.
“Bez obzira na kasnije povlačenje prijave, policajci su po zakonu bili dužni preduzeti sve potrebne radnje za zaštitu žrtve,” istaknulo je Tužilaštvo u saopćenju.
Slučaj Ramize Vilić postao je simbol šireg problema u bosanskohercegovačkom društvu. Kao odgovor na njenu hrabrost, brojne žene su počele javno dijeliti svoja iskustva sa nasiljem, otkrivajući zastrašujuću širinu ovog fenomena i nedostatak efikasnih mehanizama zaštite.
Socijalni radnici i aktivisti za ljudska prava upozoravaju da je ovaj slučaj samo vrh ledenog brijega. “Potrebne su hitne i temeljite reforme u svim institucijama koje trebaju štititi žrtve nasilja,” ističe Amina Hasanbegović iz Udruženja “Žene žrtve rata”. “Od policije, preko centara za socijalni rad, do sudova – svi moraju raditi bolje i sa više empatije.”
Dok se Ramiza Vilić i dalje bori za pravdu, njen slučaj postao je pokretač za širi društveni dijalog o nasilju u porodici i nužnosti transformacije sistema koji bi trebao štititi najugroženije. Kao što je sama rekla: “Moja borba nije završena – tek je počela. I pozivam sve žene da ne šute, jer samo zajedno možemo promijeniti ovaj sistem koji nas izdaje.”
Ovaj slučaj ostavlja otvorenim ključna pitanja o odgovornosti institucija i nužnosti kreiranja efikasnijih mehanizama zaštite koji će spriječiti nove tragedije.
