Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini ima najmanje 50.000 patoloških kockara, a u tu ovisnost koja najčešće počinje iz znatiželje, u posljednje vrijeme sve češće ulaze i djeca i žene.
“Prema procjeni koja je utemeljena na parametrima koji se inače koriste svugdje u svijetu. Dakle, broj stanovnika na određenom području, broj uplatnih mjesta, u BiH je minimalno 50.000 patoloških kockara”, kaže Marko Romić, specijalist traumatske psihologije i osnivač Kluba liječenih ovisnika o kocki – KLOK.
Kako kaže, broj ovisnika o kockanju stalno se povećava, barem na temelju onoga što on može vidjeti u praksi radeći svakodnevno s patološkim kockarima i članovima njihovih porodica.
Pored toga, povećava se i broj onih koji traže pomoć, a ljudi kockaju iz više razloga.
U taj se svijet najčešće ulazi iz puke radoznalosti, a nakon vremena dolazi do gomilanja dugova. Iza toga slijedi pokušaj vraćanja dugova, dok se u zadnjoj fazi kocka zato što se mora kockati, napominje Romić koji također upozorava i na porast broja maloljetnih kockara.
“Dječaci se uglavnom klade na sport, a djevojčice na utrke pasa i konja. Trenutno u terapijskim grupama koje vodim imam njih četvero koji imaju 18 ili manje godina”, ističe Romić i nadodaje da je najmlađa osoba koja je bila kod njega na liječenju imala samo 16 godina.
Nažalost, dodaje, djeci se na svakom koraku nude reklame na kojima se kockanje prikazuje kao nešto što je sasvim normalno te da je to put kojim se mogu riješiti svi materijalni problemi.
“Na klađenje s reklama pozivaju ih vrlo poznate i uspješne osobe, a nema nijednog medija gdje se te reklame ne vrte. Gdje god da krenete, bilo kojim gradom, na svakom koraku možete vidjeti reklame o klađenju ili uplatnim mjestima”, ocjenjuje Romić.Dalje navodi da maloljetnici također najčešće počinju kockati iz znatiželje te kreću od kladionica i klađenja na sportske rezultate nakon čega ulaze u ozbiljnije faze i počinju igrati rulet, poker i sl.Rekao je i da žene sve više imaju problema s kockanjem, a one najčešće igraju bingo i klade se na utrke pasa i konja.
“To se može vidjeti i po gradu. Gdje god se može sjediti, piti kafa i igrati bingo, ta su mjesta puna. Ja trenutno na liječenju imam tri žene, a bilo ih je mnogo na liječenju u ovih 13 godina otkako se ovim bavim”, ističe Romić, dodavši da je najmlađa bila studentica, stara oko 20 godina, dok je najstarija imala 80 godina.
Upitan kako spriječiti ovisnost o kockanju i kako to utječe na kvalitetu života kockara i njegove porodice, Romić napominje da prevencija uvijek treba poći od kuće.
“Tamo gdje imate sređene porodične odnose, gdje vladaju toplina, ljubav i razumijevanje te se razgovara međusobno, puno je manje onih koji imaju problema s bilo kakvom vrstom poroka pa tako i s kockanjem”, kaže osnivač Kluba liječenih ovisnika o kocki.
Po njemu, početak preventivnog djelovanja treba biti u porodici, kasnije u predškolskim i školskim ustanovama, a udjela u tome trebaju imati i vjerske organizacije te cjelokupno društvo.
“Nažalost, ja ne vidim nikakvu instituciju na bilo kojem nivou koja ima nekakav ozbiljan ili bilo kakav plan prevencije. Ono što se vidi jest da da imamo širom otvorena vrata toj kockarskoj industriji i da ona vrlo nesmetano radi svoj posao”, naglašava na kraju Romić.
