Gotovo svi koji su u to vrijeme živjeli u SFRJ do u detalje se sjećaju trenutka kada su saznali da je prestalo kucati srce tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita.
Na današnji dan 1980. godine u 15:05 sati preminuo je prvi, doživotni i najdugovječniji predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josip Broz Tito.
Preminuo je u Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani, gdje je boravio praktički od Nove godine zbog problema s cirkulacijom u nogama i reumom, piše portal Povijest.hr.
Tačan datum njegova rođenja nikad nije utvrđen. Prema podacima rođen je 7. ili 25. maja 1892. godine u Kumrovcu. Poslije je prihvaćen kasniji datum koji se u bivšoj državi slavio kao Dan mladosti.
Otac mu je bio Hrvat, a majka Slovenka. Bio je sedmi od petnaestoro djece u obitelji. Uoči Drugog svjetskog rata završio je zanatsku školu kao bravar.
Dan kada je sve stalo
Bolovao je od dijabetesa i reume, što tadašnja javnost nije smjela znati. Odbio je operativni zahvat te je tražio da se loša cirkulacija u njegovim nogama tretira lijekovima. No, zbog neuspješnog liječenja i pojave gangrene nakon 20 dana mu je amputirana noga.
Njegovo je zdravstveno stanje bilo sve lošije.
Bio je sunčan dan, nedjelja 4. maj 1980., Jugoslavenska radio-televizija je prekinula program i objavila tužnu vijest:
Vijest o smrti pročitao je spiker Miodrag Zdravković: „Umro je drug Tito… To su večeras saopštili Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,“ bile su spikerove riječi.
U tom trenutku je gotovo sve u zemlji stalo.
Cijela je zemlja zaplakala. Ljudi na ulicama počeli su trčati svojim kućama, a zemljom je zavladao očaj.
Među utakmicama prve fudbalske lige, koje su se igrale taj dan širom Jugoslavije, bila je i ona na stadionu Poljud između Hajduka i Crvene zvezde. U trenutku kada je saopćena vijest, 50 hiljada ljudi na tribinama počelo je pjevati Druže Tito, mi ti se kunemo.
Organiziran je i grandiozni sprovod na kojem su bile delegacije gotovo svih svjetskih zemalja. Njegovo je tijelo Plavim vozom prevezeno iz Ljubljane preko Zagreba u Beograd, gdje je pokopano u Kući cvijeća, rezidenciji koju je Tito još ranije odredio kao vlastiti mauzolej.
U Jugoslaviji je proglašena sedmodnevna žalost.
Procjenjuje se da je na posljednjem ispraćaju bilo nekoliko miliona ljudi.
Mnogima je još i dan danas, Josip Broz Tito ostao jedini pravi predsjednik i vođa. Drugi mu, pak, spočitavaju politički progon i ubojstva neistomišljenika te smatraju da je bio diktator.
Kako bilo, on je uspijevao 35 godina u jednoj državi pomiriti tri religije, dva pisma i šest naroda, a na međunarodnom planu bio je spona između Istoka i Zapada, što nikome ni prije, ni poslije njega nije uspjelo.