Na očekivan način i vrlo brzo, Ured visokog predstavnika za BiH je reagovao u vezi sa dvovlašćem u Tuzlanskom kantonu: i jednu i drugu stranu je upozorio na greške u potezima, uz obavezu da ih otklone i da se sjednica Skupštine TK održi u što kraćem vremenu, donesu dokumenti od kojih zavisi život Kantona, sačeka stav Ustavnog suda Federacije, pa tek onda prestroji struktura i izgled vlasti.
NEKIMA JESTE, A NEKIMA nije odmah bilo jasno to da, najprije, nijedna od „zaraćenih“ strana u vlasti Tuzlanskog kantona nije posve u pravu, jer su povučeni pogrešni potezi i donesene diskutabilne odluke, a zatim da će dvovlašće morati raspetljati neko drugi. Kako je očekivano, to je učinio Ured visokog predstavnika u BiH (OHR), koji bi na sve, i da nije pozvan pisanim aktima iz Kantona, reagovao po službenoj dužnosti. I reagovao je: na svoj način je, biranim riječima i u tipično diplomatskom maniru, „natrljao nos“ objema stranama, ukazao im na to gdje su, kako i zašto pogriješili, a onda čitko uputio u to kako i šta raditi, sačekati stav Ustavnog suda Federacije BiH i na koji način i kojim sredstvima se vratiti u normalu.
To kakva će ta normala biti, takođe je u opisu poslova OHR-a, ali će on vjerovatno pričekati da vidi šta će ovdašnji tabori u vlasti učiniti, pa da, ako bude morao, ponovo reaguje. Paralelno sa vrlo izvjesnom reakcijom pravosuđa, jer, podsjetimo, i jedna i druga strana su podnijele krivične prijave, pa je teško očekivati da to prođe u stilu „tresla se gora, rodio se miš“. U prevodu: odluke koje je donijela nova većina, kada je 31. decembra „smijenila“ skupštinsko rukovodstvo i Vladu TK, ništavna je, jer je plod nepropisno sazvane sjednice, a odluke Vlade o proglašenju vanrednih prilika, suspenziji Skupštine i donošenju budžeta i finansijskog plana za zdravstveno osiguranje – takođe „ne piju vode“, jer nije bilo propisanog osnova za proglašenje tih i takvih prilika.
OSIM ŠTO JE TO JASNO i čitko napisao, OHR je u svom odgovoru – između redova, uglavnom – poslao i poruku, koja bi se mogla čitati kao naravoučenije. Pojednostavljeno, ono glasi: nije preporučljivo igrati se sa politikom i vlašću, pogotovo kad je ta „igračka“ u rukama nekih ostrašćenih stranačko-političkih jurišnika, a posebno špic-igrača, koji – u neviđenom „žaru borbe“ – zaborave na elementarne propise i pravila ponašanja, uključujući i odredbe ustava (Kantona i Federacije). Ako je to tako, a kad kaže OHR poželjno je da bude samo tako, onda bi pravo rašćišćavanje terena i njegovo smirivanje, nakon što se uradi ono što je naloženo, tek trebalo da uslijedi. U okviru tog slijeda događaja (koji je već počeo ostavkom dvojice SBB-ovih ministara u dosadašnjoj Vladi TK), valja očekivati ne samo pravosudno reagovanje, već i neka politička pregrupisavanja. Vjerovatno u oba „zaraćena“ tabora.
Ono što, međutim, teško da ćemo dočekati, a na šta upućuje iskustvo ne samo Tuzlanskog kantona, jeste da se izvuku trajnije pouke. Prije svega u štabovima stranaka, koje su, vidjelo se, sebi uzele za pravo da diktiraju, određuju i strastveno prekopavaju vlast – ne samo u nevrijeme, na iste godine, nego i u vezi sa temama, od kojih direktno zavisi život Kantona. Uz to što i vrapci na grani znaju da se iza takve strasti i već započetih radova, krije goli interes, stranačko-politički i personalni, jasno je i to će malo koji dosadašnji odnos snaga, izgled strukture i konkretan sastav vrhova vlasti – moći ostati isti.
POSEBNO VAŽNO I, MOŽDA, PRESUDNO pitanje u vezi s tim, leži u podatku da glavni izvođači radova u okviru „državnog udara“ i „početka diktature“ u TK-u, ne bi smjeli ostati neokrznuti. Tačnije: nelogično je da ostanu na mjestima na kojima su dosad bili, jer su pokazali šta i koliko (ne)mogu, (ne)znaju i (ne)žele. U svakoj normalnoj i uljuđenoj političkoj sredini, tako nešto se očekuje, nakon što fijasko doživi pokušaj nazor-prekrajanja ili zadržavanja iste političke slike, odnosa u vlasti i balansa snaga… Ma koliko mi bili daleko od normalne i uljuđene zemlje, što važi i za Tuzlanski kanton, samo iznenađenje bi bio rasplet – ako se i kad se prekomponuje vladajuća većina u TK-u – u skladu sa onim „ista meta, isto odstojanje“.
To se naprosto nameće kao zaključak i kao realno očekivanje, i to ne samo nakon „presude“ OHR-a i pažljivog iščitavanja onoga što je on poručio vlasti i opoziciji u TK-u. Tako nešto se, štaviše, podrazumijeva u svim prilikama lomova, promjena i zaokreta – ma kojim sredstvima i na ma koji način da se to izvede – u vezi sa političkim odnosima i strukturom konkretne vlasti. Tuzlanski kanton, dakle, tu ne može i, sve su prilike, neće biti izuzetak, a vlast koja se zaglavila u bezvlašću i opozicija, koja je to nespretno i ishitreno pokušala iskoristiti, morali bi iz toga nešto naučiti. I bar tako ublažiti utisak mučnine, nereda i, čak, lova u mutnom, kojim su, umjesto tradicionalne novogodišnje čestitke, posve nepotrebno „počastili“ svoje birače, građane Tuzlanskog kantona.
Piše: Zlatko Dukić
