Iako će većina nas nastojati što prije zaboraviti 2020., teško će to ići kad znamo da nas je „počastila“ pandemijom korone, lokalnim izborima u BiH, ali i aferama i skandalima, čiji „repovi“ će se vući i iduće, 2021. godine, a možda proizvesti i nove – po čemu smo poznati i kojima je ova zemlja baš plodna.
ZA KORONU SE ZNA da je globalna pošast, da joj nije oduprla nijedna zemlja na planeti, pa je i nas zakačila. I da će se, s logikom ili bez nje, nastaviti i 2021. godine, jer niko ozbiljan ne predviđa skori konačan uspjeh u borbi protiv nje, čak i uz vakcinu koja je već u prometu. Što se tiče ostalih osobenosti 2020. godine u našoj avliji, one su bile naš originalan proizvod, karakterističan za ovu zemlju i važan po tome što cehove za njih samo mi plaćamo i plaćaćemo.
Nakon uobičajenog početka 2020., sredinom marta je eksplodirala bomba virusa korone (Covid 19, ma šta to značilo). Sve je krenulo iz kineskog Vuhana, pa se očas rasplamsalo globusom. I do nas dobacilo. Uvedene su vanredne, dosad nepoznate mjere, ograničenja, zabrane, i policijski sat pride, a ekonomija i privreda su skoro klekle. To je obojilo polovinu marta, cio april i dobar dio maja. Onda se sve prividno smirilo, uz toplije dane. No, lutanje vlasti, uz danonoćan neumoran rad zdravstva, političko mešetarenje i, naročito, bezumna podjela i borbe protiv korone na entitetske i kantonalne „feude“, morali su uzeti danak. U broju oboljelih i preminulih. Sve dosad, do kraja godine i neslavnog rekorda, jer smo zemlja s prosjekom umrlih većim od evropskog.
BORBA PROTIV KORONE i manje-više izraženo lutanje, neuvezanost i nesaradnja, kao da nisu bili dovoljni. Početkom aprila je „posijana“ afera „Respiratori“. Privatna firma za uzgoj malina je nabavila 100 ovih mašina iz Kine, ali pod toliko sumnjivim uslovima, da je sve završilo u rukama Tužilaštva BiH. Optuženi su vlasnik firme, šef federalne Civilne zaštite, federalni premijer, ali ne i ministri finansija i zdravstva… Respiratori još nisu u funkciji, a 10,5 miliona KM koliko su plaćeni, otišlo je u vjetar. Ovo, međutim, nije bila jedina afera. Pratile su je i sitnije, lokalne mućke i petljanja. Pri tome, aršini pravosuđa, zagađenog politikom, ostaju različiti: ganja se Federacija, ali ne i RS, u kome se s javnom nabavkom famozne poljske bolnice, sve brzo zataškalo, jer je nekoga trebalo sačuvati. I sakriti tragove skršenog budžetskog novca.
Na granici između afere i skandala je bila i misa za Blajburg, održana u maju sarajevskoj katedrali. Antifašisti su, logično, ustali protiv tog događaja, „slučajno“ organizovanog u Sarajevu. Crkva se branila dušebrižnom obavezom molitve za duše „nevino stradalih komunističkih žrtava“. Nikad nije odgovorila na pitanje zašto se ne moli za duše onih, koji su – i u tom istom Sarajevu – tokom nacističke okupacije i NDH-vlasti četiri godine masovno ubijani. Ta molitva, redovno izostaje. I zato je to bila afera na ivici skandala.
Spisak afera je, potkraj godine, obogatio Milan Tegeltija, prvi lik VSTV-a. Glavnu ulogu u prošlogodišnjoj aferi „Potkivanje 1“, sada je obogatio aferom „Potkivanje 2“. Branio se nevješto, sve pravdao političko-obavještajnom urotom i, ipak, morao otići sa čela VSTV-a. Da li se izvukao od odgovornosti i da li će to pomoći ozdravljenju našeg pravosuđa – otvoreno je ptianje, s kojim idemo iz 2020. godine.
I MNOGO DRUGIH DOGAĐAJA je bazdilo na afere. Lokalni izbori, na primjer. Raspisani, pa pomjereni zbog nedostaka famozna 4,2 miliona KM za izborne troškove, održani su 15. oktobra, a događaj više su, nakon pauze od 12 i bezvlašča od osam godina, bili izbori u Mostaru, 20. decembra. I jedne i druge izbore ćemo pamtiti po mućkama, izbornom inžinjeringu, štimanjima, pa tek onda po malom uzdrmavanju etnonacionalne vlasti (vidi pod: Sarajevo). Vrhunac je, ipak, bila Srebrenica i „proizvodnja“ glasača za srpske stranke, u vidu fiktivnih stanovnika ovog grada, stalno nastanjenih uglavnom u Srbiji. To još nije bilo dovoljno Centralnoj izbronoj komisiji da poništi tamošnje izbore, iako je vrlo sumnjiva pobjeda dosadašnjeg (SNSD-ovog) načelnika Srebrenice, školski primjer koktela afere i skandala.
A za to da se uz pomoć skandala „efektno“ okonča 2020., pobrinuo se onaj ko je čelniku Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku dao izvjesnu ikonu, kao poklon ruskom ino-ministru Sergeju Lavrovu, kad je sredinom decembra bio u našoj zemi. Ispašće da je ikona ukradena iz ukrajinskog Luganska, tokom ruskog osvajanja Krima, da je ukrajinsko nacionalno blago i da je to međunarodni skandal i posao za Interpol. Ikonu je Moskva vratila, naš ambasador u Rusiji je donio u Sarajevo i, umjesto u Ministarstvo vanjskih poslova BiH, kako nalaže diplomatski protokol, odložio je u Dodikov kabinet. Tako je stavljana ne jedna, nego tri tačke na ovaj skandal. Što najavljuje da i 2021. godina ima sve šanse da počne, nastavi se i bude obilježena starim i novim skandalima. I aferama. I koronom, naravno.
Piše: Zlatko Dukić