Danas ističe rok za prijavu kandidatskih listi za novembarske lokalne izbore, a od prošle sedmice javno su u opticaju najzanimljivija imena kandidata – ona za poziciju gradonačelnika, što će u Tuzli, po svemu sudeći, biti posebno atraktivno, neki kažu i neizvjesno, s obzirom na to da se znaju kandidati – Jasmin Imamović, Mirjana Marinković-Lepić i Vahid Jusufović, pa će borba za prvog čovjeka grada biti živopisnija nego ikad prije u trodecenijskom čuvanju i očuvanju crvene Tuzle
NI DANAS MI NIJE JASNO „šta je pisac htio reći“ u Dnevniku Federalne TV, sredinom prošle sedmice, kada se voditeljka, onako „od čibuka“, uz saopštavanje imena troje kandidata za gradonačelnika, zapitala hoće li se desiti da „crvena“ Tuzla postane „zelena“. Nejasno mi je to najviše zato što se ne čini da, uz poznati profil SDP-ovog kandidata Jasmina Imamovića, ni prof. dr Vahid Jusufović, prvi čovjek UKC-a Tuzla i zajednički kandidat DF-a i SDBiH, a ni Mirjana Marinković-Lepić, kandidatkinja Naše stranke, nisu baš daleko od „crvenila“, a još manje su bliski „zelenilu“. Možda se, doduše, i varam, jer prvi pogled ne mora biti najpouzdaniji, pogotovo kada je, dan kasnije, saopšteno da tuzlanski SDA neće imati svog kandidata i da podržava Jusufovića, što je odmah izazvalo „optužbu“ o njegovom „zelenilu“.
Naravno, to je, s jedne strane, pojednostavljivanje, koje može biti i greška, a s druge preuranjeno seciranje profila kandidata, tri mjeseca do izbora. Ono što, međutim, teško da podliježe ikakvoj sumnji, ogleda se u notornoj činjenici da će ovogodišnji lokalni izbori proći u znaku neizvjesnosti i mnogo veće atraktivnosti trke za gradonačelnička i načelnička, nego za mjesta u gradskim i opštinskim vijećima. To će se desiti i u Tuzlanskom kantonu, u kome su u gotovo svim opštinama dosadašnji čelnici opet kandidati, ali će, sigurno, tuzlanski gradonačelnički juriš biti i najegzotičniji, a po nekima i najneizvjesniji.
PREDSTOJEĆA TRI DOIZBORNA mjeseca su dovoljno vrijeme za to da se ova očekivanja, prognoze i pretpostavke ostvare ili ne. Tuzla će, dakle, biti u centru pažnje, iako se ni za trku u drugim opštinama, ne samo TK-a, neće moći reći da je neprivlačna. Ipak, kako sada stvari stoje, u Tuzli se, po nekim procjenama (zasad mahom „odokativnim“), naslućuje izvjesna novina, kad je riječ o lokalnim izborima. Ona bi se mogla sastojati u tome da će, zbog svega onoga što mu se dešavalo posljednjih godina, naročito od 2018. i opštih izbora, znak pitanja biti nad očekivanjem da SDP osvoji kakvu-takvu većinu u novom Gradskom vijeću, a i da dobije trku za gradonačelničku funkciju.
Konkretno: kandidate za gradonačelnika u Tuzli imaju stranke koje nisu nacionalne, što ne zači da ih neće imati i lokalni HDZ, SBB, Stranka za BiH i još neko. No, već sada je jasno da će glavna bitka biti između rečene trojke. Jasmin Imamović, podsjetimo, ulazi u trku za šesti mandat (20 godina je već na čelu Tuzle), Vahida Jusufovića mu na megdan izvode DF i Socijaldemokrati, koji su se sve dalji od SDP-a, iako tvrde da su građansko-ljevičarskog garda, dok je kandidatkinja Naše stranke Mirjana Marinković-Lepić osvježenje kao dama, a i kao osoba koja političku vitalnost već dvije godine dokazuje u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.
HOĆE LI TO, KOLIKO I ZAŠTO biti važno biračima, vidjeće se 15. novembra. Ono što, međutim, ne može izbjeći atribut fenomena, kojim Tuzla zrači već tri decenije od dolaska „demokratije“, jeste da „crveno“ opredjeljenje Tuzlaka ima kontinuitet, stabilnost i žilavost. One koji SDP-u prigovaraju da je, još prije nekoliko godina, „zaboravio“ da počne pripremati Imamovićevog nasljednika, teško je osporiti, ali je, i pored toga, prilično izvjesno da dosadašnji gradonačelnik – isto onako kao što ima neistomišljenika i otvorenih protivnika – sa sigurnošću računa na pristojnu, možda i većinsku podršku. Uostalom, da se tome ne nada, ni SDP, ni on ne bi ulazili u trku, isto kao što i svi drugi kandidati, ne samo u Tuzli, vjeruju u pobjedu, pa su se zato i upustili u ovu utakmicu.
Uz to što će se s pažnjom i budno pratiti predizborna kampanja, posve drukčija od svih dosadašnjih zbog dušmana korone, naročito u jurišu na načelničke i gradonačelničke pozicije, u tuzlanskom slučaju će imati i još jednu, dodatnu specifičnost: za nacionalno profiliranu političko-stranačku bratiju, još od 1990. i ondašnjih višestranačkih izbora, Tuzla je nedosanjan san, kost u grlu i, naročito, neugodan svjedok, jer je višedecenijski čvrst, živ dokaz da je moguća građanski prifilirana, antifašistička, nacionalno nezatrovana i nepodijeljena, dakle evropska, normalna, civilizovana sredina. I stalno prijeti da postane „virus“ koji bi, jednog lijepog dana u budućnosti, mogao zaraziti cijelu Bosnu i Hercvegovinu i biti prepisana kao urnek. Tuzla će, zato, i na ovogodišnjim izborima, biti na još jednoj provjeri svoje dugovječne tradicije zajedništva, jedinstva i dosljednosti u dokazivanju da je i potrebno i moguće drukčije i bolje od onoga pod čime odveć dugo i nepodnošljivo stenjemo svi u ovoj zemlji.
