Pomislili ste da znate sve o svom tijelu, ili tek počinjete da shvaćate njegovu zagonetnu sposobnost, a onda se odjednom zapitate, kako u mraku uspijete da se orjentišete gdje se nalazite u prostoru.
Propriocepcija je sposobnost tijela da locira svoje udove čak i u mraku. Zvuči kao jednostavan zadatak, ali nije. Tek otkrivamo tajne svog organizma u ovom području.
I sami možete staviti vlastitu sposobnost propriocepcije na test:
Stavite čašu ispred sebe. Dodirnite njen vrh nekoliko puta otvorenih očiju. Ako pokušate isto učiniti zatvorenih očiju, najvjerovatnije ćete uspjeti.
Razlog tome je činjenica da naše poimanje svijeta, kao i našeg tijela unutar tog prostora, ne nestaje kada zatvorimo oči. Nevidljivi dojmovi ostaju u našoj svijesti. Ovo osjetilo se naziva propriocepcija. To je, drugim riječima, osjećaj kako su naši udovi i tijelo pozicionirani u prostoru.
Zbog uloge koju propriocepcija ima u našoj navigaciji kroz svijet, naučnici je nekada nazivaju šestim čulom.
Ipak, ovo osjetilo je drugačije od drugih po tome što se nikada ne gasi.
Propriocepcija ovisi o jednoj vrsti molekularnih receptora koji se nazivaju piezo2, a otkriveni su tek prije deset godina. Piezo2 je molekula ključna za osjetilo dodira i propriocepciju. On služi kao kanal kojim mehaničke sile dospijevaju u našu svijest.
Postoje ljudi kojima ovaj receptor nedostaje, zbog čega im nedostaje i proprioceptivni “vid”, uslijed čega nisu u stanju osjetiti pojedine nadražaje na koži. Riječ je o rijetkom genetskom poremećaju, koji se često pogrešno dijagnosticira.
Informacije, koje naše tijelo stječe dodirnim senzorima, su mnogo drugačije od onih koje dobivamo vidom, sluhom ili osjetilom okusa, jer ovo osjetilo ovisi o različitim sistemima živaca i receptora.
Smatra se da je propriocepcija daleko složenija i od osjetila dodira. Naš mozak u stanju je u svakom trenutku prepoznati gdje se konkretno nalazi svaki od naših udova. To je nezamisliva količina obrađenih podataka u svakom trenutku. Kada bismo bili svjesni tog procesa, vjerovatno bismo izgubili razum.
Mozak ove podatke dobij koji bilježe kada su mišići istegnuti, a na živčanim završecima mišićnih vretena se nalazi piezo2, koji kičmenoj moždini poručuje gdje se nalazi svaki od udova.
Dodir i propriocepcija se preklapaju naprimjer kada hodate. Receptori pritiska u stopalima vam poručuju na kakvom se terenu nalazite, dok propriocepcija poručuje mozgu gdje vam se nalazi tijelo.
Od načina na koji mišićna vretena i živčani završeci funkcioniraju čudnovatija je sama manifestacija njihovog djelovanja unutar našeg mozga.
Kada žmirite i pokušavate dohvatiti neki predmet šakom, postavlja se pitanje šta predstavlja ono što doživljavate u tom trenutku.
To je svijest. Pretpostavka o nečemu što ne možete vidjeti, ali znate da se nalazi negdje u prostoru oko vas.
Izvor: Klix
