Kada vas neko pita “Kako bi po vama trebala izgledati sretna veza?” šta bi odgovorili na to? Je li to veza puna podrške i ljubavi s partnerima koji se nadopunjuju, koji se nasmijavaju međusobno, koji se fizički privlače, koji planiraju zajedničku budućnost, koji dijele interese i užitke…?
Kako sada izgleda vaša veza? Slaže li se s onim zamišljenim idealom? Postoje li neke stvari u vašoj vezi s kojima niste zadovoljni? Postoje li problemi koje želite riješiti, ali se stalno ponavljaju i frustriraju vas?
Što ako te stvari s kojima niste zadovoljni u vezi uopće nisu problem? Problem je u tome što svoje nezadovoljstvo doživljavate kao problem.
Od malena imamo tu neku ideju o „happily ever after“ koje prvo vidimo u bajkama. Pa onda kako sve romantične komedije završavaju s vatrometom ljubavi – oni su se našli i sad napokon mogu biti sretni u životu. S Instagrama nam se smiješe savršeni parovi koji putuju svijetom, igraju se sa svojom djecom, idu na večere s prijateljima, radost pršti iz svake pore, prikazuju nam svoje savršeno isfiltrirane šarene živote… ali kada se ugase kamere onda nastaje jako puno ljudskih i ne baš privlačnih prizora.
Sve to stvara potpuno iskrivljenu sliku toga kako bi veza trebala izgledati. Također, ne samo da imamo krivu sliku savršenstva u vezi već se i problemi doživljavaju kao tragedije. Većina pjesama je napisana na temelju ljubavne boli. I koliko god ta bol bila stvarna, način na koji se predstavlja ju čini sto puta strašnijom nego što zapravo jest. Zbog svih tih utjecaja naučili smo ljubav stavljati na pijedestal, prihvaćati samo ono što je ugodno, klanjati se idealu ljubavi i težiti ostvarivanju tog ideala.
Kad se pojave problemi, smatramo ih uljezima.
Znate li da je dio sretne veze – rast i učenje. A ne može se rasti bez suočavanja s problemima. A ne može se suočavati s problemima bez hrabrosti priznati da problemi postoje. Problemi se neće priznati ako ih doživljavamo kao nešto krivo, sramotno i nepoželjno. A budući da probleme u vezi doživljavamo kao krive, sramotne i nepoželjne, lako nam je krivnju i odgovornost za nastali problem svaliti na partnera – on je neodgovoran, on je nerazuman, on ne brine o čistoći kuće, on ne brine o djetetu, on previše izlazi s prijateljima, on ne voli moje prijatelje, on me guši, on previše traži od mene, on me ne razumije, on se uopće ne trudi…. i tako u nedogled. I tu se uvlačimo u začarani krug iz kojeg je nemoguće izaći – dok god ne preuzmemo odgovornost i prihvatimo svoj dio problema – jedini na koji imamo utjecaj.
1. Očekujete od partnera da vas usrećuje
Kada imate nerealna očekivanja od veze, tako onda očekujete i od partnera da se uklopi u tu sliku zamišljene veze. Očekujete da vas usreći, razumije, potiče, da vam daje podršku u svakom smislu.
Međutim, usrećiti vas ne može nitko osim vas samih. Taj klišej ste već vjerojatno čuli hiljadu puta, ali jeste li ikada shvatili što to zapravo znači? Nema te sreće koju vam netko može dati, ako se ta sreća nema za što „uhvatiti“.
Ako ste nezadovoljni sami sa sobom, ako niste sretni s poslom koji radite i načinom na koji provodite dane, ako sami sebe stalno kritizirate, ako se sramite svog tijela, ako si ne dopuštate slobodu izražavanja, ako ne osjećate vlastitu vrijednost, ako stalno stavljate fokus na stvari koje nemate umjesto da ste zahvalni za ono što već imate… ako niste sretni u svojoj koži – nema tog partnera koji vam to može usaditi. Niti je to njihova zadaća.
Vaše zadovoljstvo je vaša odgovornost – i što prije toga postanete svjesni, to će vam biti lakše krenuti putem ostvarivanja tog zadovoljstva.
2. Ne poznajete sebe
Iako cijeli život živite sa sobom i izjava kako ne poznajete sebe zvuči pomalo nevjerojatno, vrlo je velika šansa da ste sami sebi zapravo jedna velika nepoznanica. Vjerojatno znate koju hranu volite jesti, a koju ne i koji vam materijal paše na koži, a koji vas iritira. Možda znate i na koju bi destinaciju sljedeću otputovali i koju bi boju izabrali za zidove dnevne sobe. Vrlo je vjerojatno da vašim akcijama i reakcijama većinom upravlja vaša podsvijest, koju ne vidite i ne čujete. To možete lako izmjeriti ako izbrojite koliko ste puta u tjednu ili mjesecu imali nekontrolirane reakcije prema partneru.
Koliko puta ste bili bijesni, frustrirani, tužni, i osjećali ste se nemoćno jer ne znate kako se izvući iz tog osjećaja? Ili ste možda tip koji „čuva“ emocije negdje zakopane, ali onda izlaze u obliku anksioznosti, napadaja panike, nemogućnosti nošenja sa stresom, a možda čak fizičkih oboljenja. Ne znate točno koja su vaša uvjerenja o ljubavi, koji vas strahovi sprečavaju da se zaista približite drugoj osobi, da joj vjerujete, da se prepustite. Ne znate ni zašto vas toliko pogađa kad partner nešto napravi, primjerice kad je distanciran, kad se šali s vama na način koji vam ne paše, kad kaže ili napravi neku banalnost koja vas izbaci iz takta.
Ako ne poznajete sebe iznutra, kako da vas onda partner upozna na dubljoj razini?
3. Ne znate gdje su vam granice niti kako ih postaviti
Dio nepoznavanja sebe je i taj da ne poznajete vlastite granice, a to je izuzetno važno u svakom zdravom odnosu. Odgajani smo u društvu u kojem se vrlo visoko vrednuje davanje i nesebičnost. Koliko ste vremena proveli u otkrivanju što vi stvarno želite dati, a što dajete zbog straha od osude okoline? Koliko ste se puta „uhvatili“ u momentu gdje dajete partneru nešto što zapravo ne želite dati, jer vas je strah da ga ne povrijedite/razljutite/otjerate od sebe ili nešto deseto?
Problem kod davanja preko svojih granica je u tome što se kad-tad u vašu podsvijest zavuče podmuklo zamjeranje, kojeg isprva vjerojatno uopće niste svjesni. U početku se može manifestirati kao smanjena želja za bliskosti i seksom, kao nesvjesna sebičnost, možete imati osjećaj kao da vam treba više prostora nego inače. Sve to ne mora značiti da više ne volite svog partnera i da ne želite više biti s njim, već može poslužiti kao pokazatelj da ste u nekom trenutku dopustili prelazak vaših granica. Razumljivo je da će se to dogoditi ako ih vi ni sami niste svjesni, a onda ih naravno ne možete niti jasno izraziti. Normalno je za očekivati da će vam partner onda često prelaziti granice, a da on sam vrlo vjerojatno nema nikakvog pojma da to čini.
4. Gubite sebe
Ako dovoljno dugo dopuštate prelazak svojih granica, ako se često prilagođavate partneru, zanemarujete svoje potrebe i želje, mijenjate svoje rutine i navike da bi se uklopile u njegove, zanemarujete svoje prijatelje i hobije, neminovno će doći do trenutka kada ćete početi osjećati da više ne živite svoj život. Možda ćete se početi osjećati tjeskobno, kao da ne možete više donijeti vlastitu odluku, doslovno kao da gubite sebe iz vida, kao da vama upravlja netko drugi.
Ovisno o karakteru, neko će na to imati reakciju zatvaranja i još većeg pokoravanja, a u nekome će proraditi bunt i počet će odlaziti u drugi ekstrem. Koja god da je reakcija, bitno je osvijestiti kako vas nije partner „prisilio“ na to. Čak i ako vas je poticao da radite nešto od ovih stvari, ako vas je nagovarao na promjene navika, ako je zahtijevao da zanemarite neku svoju potrebu, morate biti svjesni da ste sami odlučili napraviti to. Vaš partner nema tu moć.
Svaki dio vašeg karaktera koji ste zatomili „zbog njega“ zapravo ste ga zatomili zbog sebe – zbog načina na koji ste htjeli da vas partner doživljava, zbog udovoljavanja nekoj slici „savršene djevojke“ kakva želite biti, zbog straha od odbacivanja ako ne ispunjavate očekivanja. Niko vas nije spriječio da kažete NE. Na vama je da otkrijete zbog kojih to skrivenih boli niste mogli reći NE.
Izvor: she.hr
