Tove Marika Jansson rođena je u Helsinkiju 9. avgust 1914. Njena majka, ilustratorica Signe Hammarsten – Jansson (Ham) i njen otac, kipar Viktor Jansson (Faffan), zabilježili su život svoje kćeri u svojoj umjetnosti od trenutka kada je rođena.
Uz majku je Tove naučila crtati gotovo prije nego što je naučila hodati. Učeći od roditelja, svo troje djece para Jansson su odlučili da se bave umjetnošću; Tove je postala slikarka i grafičarka, Per Olov fotograf, a Lars pisac i karikaturist.
Članovi porodice Jansson podržavali su jedni druge u svemu, pa čak i onda kad se činilo da su sami sebi najblaži kritičari. Smisao života za njih je bilo zajedništvo koje je podrazumijevalo slobodu, odgovornost i odanost porodici.
Zahvaljujući ovakvom, u najmanju ruku podsticajnom okruženju, Tove je već sa 14 godina napisala i ilustrirala svoju prvu slikovnicu “Sara och Pelle och näckens bläckfiskar” (“Sara i Pelle i hobotnica vodene nimfe”).
Tokom 20-ih godina objavljivala je crteže u raznim časopisima, a od od 1930. do 1933. godine studirala je na Visokoj školi za umjetnost, preduzetništvo i dizajn u Stockholmu, od 1933. do 1937. na Grafičkom fakultetu finske Akademije likovnih umjetnosti te na L’École d’Adrien Holly i L’École des Beaux-Arts u Parizu 1938. godine. Njena prva samostalna izložba održana je 1943. godine.
Od 1930. do 1953. je radila kao ilustratorka i karikaturistkinja za satirični magazin na švedskom jeziku Garm. Njena karikatura koja je prikazivala Adolfa Hitlera kao uplakanu bebu u pelenama koju onodobni politički moćnici pokušavaju smiriti dajući joj kriške torte (Austrije, Poljske, Čehoslovačke itd.) postigla je svjetsku slavu.
Jansson je prvenstveno poznata kao autorica knjiga o Moominima, pričama za djecu na kojima je sarađivala sa svojom dugogodišnjom partnericom Tuulikki Pietilä.
Riječ je o porodici trolova koji su bijeli, okrugli i glatki, s velikim njuškama koje ih čine pomalo nalik nilskom konju. Prva knjiga o Moominima, Moomini i Veliki potop, napisana je 1945. Iako nije bila uspješna, sljedeća dva nastavka u seriji Moomin, Komet u Moominlandu (1946.) i Finska porodica Moomintroll (1948.), donijela su Jansson slavu.
Stil knjiga o Moominima s vremenom se dosta mijenjao. Prvih par knjiga su prije svega pustolovne priče koje uključuju poplave, komete i nadnaravne događaje. S Moominland zimom likovi počinju sticati određenu psihološku dubinu. Zbirka kratkih priča Priče iz Moomindoline (1962.) i romani Moominpappa na moru (1965.) i Moomindolina u studenom (1970.) su ozbiljne i psihički zahtjevne knjige, daleko od laganog i veselog humora Finske porodice Moomintroll.
Janssonina se slava brzo proširila i postala je najčitanija finska autorka u inostranstvu. Za “trajan doprinos dječijoj književnosti” dobila je i međunarodnu nagradu Hans Christian Andersen 1966. godine.
Njen prvi izlet izvan dječije književnosti bila je Bildhuggarens Dotter (Kipareva kći), polu-autobiografska knjiga napisana 1968. godine. Nakon toga, napisala je još pet romana, uključujući njeno najpoznatije djelo, Sommarboken (Ljetna knjiga) i pet zbirki kratkih priča.
Iako je postala poznata prije svega kao autorka, Tove Jansson je smatrala svoje karijere autorke i slikarke jednako važnima. Slikala je cijeli svoj život, mijenjajući svoj stil od klasičnog impresionizma u svojoj mladosti do vrlo sažetog modernističkog stila u svojim kasnijim godinama.
Studio je imala u Helsinkiju, međutim, mnoga je ljeta provela na malom otoku zvanom Klovharu, jednom od Pellinki otoka u blizini grada Porvoo. Putovanja i ljeta koja su Jansson i Pietilä zajedno provele uhvaćeni su na nekoliko sati filma koje je snimila Pietilä. Od tih snimaka napravljeno je nekoliko dokumentaraca, a najnoviji je Haru, yksinäinen saari (Haru, usamljeni otok) (1998.) i Tove ja Tooti Euroopassa (Tove i Tooti u Europi) (2004.).
Jansson je umrla 27. juna 2001. u dobi od 86 godina.
“Tove Jansson imala je mnogo karijera i mnogo lica. Kao umjetnica bila je ne samo višeznačna, već i iznimno marljiva. Njeni autoportreti odražavaju slobodu i nezavisnost koji su joj bili toliko važni”, stoji u opisu izložbe kojom je finski muzej Atenum obilježava 100. godišnjicu njenog rođenja.
Izvor: LOLA