Kritika nekih ljudi, da se poslužim idejom književnika Svetislava Basare iz knjige Drugi krug (koautorstvo s Miljenkom Jergovićem), „ima taman onoliko smisla koliko i kritika saobraćajnih nesreća ili zemljotresa. Takvi ljudi (…) zapravo su mnogo više rušilačke, prirodne stihije ili, možda je bolja definicija, portparoli rušilačkih stihija, nego ljudska bića u klasičnom smislu te reči.“
Ne bi tako ni kritika Kolinde Grabar-Kitarović imala puno smisla, ali je ipak s vremena na vrijeme neizbježna: ta osoba nalazi se, naime, već petu godinu na poziciji predsjednice Republike Hrvatske, na koju je došla na valu nacionalističko-klerikalnog populizma. Da nikada nije prestala surfati na tom valu, dokazala je nebrojeno puta do sada i na unutrašnjem i na vanjskom planu. Za nas u Bosni i Hercegovini najbitniji je način na koji se ponaša prema našoj zemlji.
Tako je Grabar-Kitarović, čiji su medijski pokrovitelji bili deklarirani poštovatelji nacista, davala sebi pravo da drugim zemljama spočitava ekstremizam; ona, u čijoj su počasnoj loži sjedili najradikalniji elementi nacionalno-političkoreligijskog usmjerenja, govori o radikalizmu kod drugih. I pri tome nema samo problem nevjerodostojnosti i licemjerstva, nego laže, „laže čim zine, a ne zatvara usta“ (Viktor Ivančić).
Lagala je prije dvije i pol godine kada je izjavila da se u BiH vraćaju tisuće boraca Islamske države. To što je tu neistinu lako opovrgnuti, nažalost ne ispravlja sve negativne efekte koje ona proizvodi: najgori je razvijanje animoziteta između dviju država koje bi morale biti oslonjene jedna na drugu, a pogotovo između Hrvata i Bošnjaka.
Lagala je i prije nekoliko dana, kada je branila hrvatsku policiju pred osnovanim i argumentiranim optužbama da provode nasilje prema migrantima koji pokušavaju preći granicu. I pri tome ne zna lijeva što joj kaže desna: dok jednom govori kako su migranti utrenirani ljudi s vojnim znanjima, drugi put kaže da su te ozljede posljedica ne policijske sile nego ozlijeđivanja u granju (koliko bi se utreniranih vojnika povrijedilo od granja?).
Lagala je i jučer kada se u Izraelu susrela sa zvaničnicima te zemlje. Prema onome što izvještava The Jerusalem Post, hrvatska predsjednica govorila je opet o Bosni i Hercegovini u kontekstu radikalnog islama. Izvučeno iz ostatka izjave, Grabar-Kitarović je rekla: „Ta zemlja je danas pod kontrolom militantnog islama, koji je dominantan u određivanju stavova.“ Usto je nadrobila i ponešto o preuzimanju stvari od strane Irana (gdje njih nađe!) i terorističkih organizacija.
U kojem je to svemiru Bosna i Hercegovina pod kontrolom militantnog islama? Polovica BiH je formalno-pravno i suštinsko-terenski pod kontrolom entiteta u kojem bilo kakav, a pogotovo militantni islam, gotovo da ne igra nikakvu ulogu. Na drugoj polovici stvari su opet prepolovljene, a da stvar bude gora po Kolindu: upravo onaj dio u kojem demografski dominiraju ljudi potekli iz muslimanskog kulturnog kruga pokazuje najviše demokratskog, pa i sekularnog, potencijala.
Da problema s ponekim radikalnim elementima u Bosni i Hercegovini, uključujući i njezinu bošnjačku komponentu, ima, to je neosporno i o tome treba govoriti. Uostalom, i govori se, postoji javnost u Sarajevu koja se oduvijek bori protiv toga. Nema tih problema sigurno ni puno više ni puno manje od onih koji postoje u drugim nacionalno-konfesionalnim zajednicama, kao što ni bošnjački nacionalizam (pomiješan s političkom islamom) nije gori od srpskog nacionalizma (pomiješanog s političkim pravoslavljem) i hrvatskog nacionalizma (pomiješanog s političkim katoličanstvom).
No propagirati da je nekakav „militantni islam“ dominantan u Bosni i Hercegovini je maliciozno, lažno, otrovno i može jedino da bude u ulozi razdora između etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini, pri čemu bi se najviše moglo obiti o glavu onima kojih je najmanje, a od čega će najviše profitirati raznorazne bitange kojima izjave poput Kolindinih dolaze kao as na desetku jer im daju priliku da se promoviraju u nacionalne zaštitnike.
Ljudima u Bosni i Hercegovini, uključujući i Bošnjake, odavno je prekipjelo ne samo zbog socijalno-ekonomske situacije nego još više zbog lažljive politike koja truje zrak koji dišu, u tolikoj mjeri da ne samo da ne hrle u nekakav „militantni islam“, nego masovno hrle u zemlje Evropske unije i ostatka zapadnog svijeta, čak i u slučaju kad su situirani. Toj većini Bosanaca i Hercegovaca, i onih koji odlaze i onih koji ostaju, umornih od ludila u kojem živimo, s osjećajem duboke razočaranosti i prevarenosti, izjave poput Grabar-Kitarovićkinih mogu samo biti znak da se zdravijim i poštenijim odnosima još dugo ne mogu nadati.
Kada bih imao mogućnost da nešto poručim građanima Hrvatske, a da me oni bespogovorno poslušaju, rekao bih im: Za dobro vas i svih nas, otmite joj mikrofon, izolirajte je, ne šaljite novinare da je išta pitaju, ugasite joj internet. Ili je bar pobijedite na izborima. U tome bi trebali sudjelovati i Hrvati iz Bosne i Hercegovine s pravom glasa u Hrvatskoj, kako bi izašli sebi u susret dok još imaju kome. Loše je za njih da jedna onakva osoba na neki način i njih predstavlja.
Izvor: Fokus.ba
