Važno je meso, važna je usluga, važan je ambijent. Eto, vi ste došli, smijete se sa nama, nismo namrgođeni, a to je broj jedan u ovom poslu, kao i kvalitet, kazao je za RTS Abit Šaćiri iz sarajevske ćevabdžinice „Željo“.
Recept ne otkriva, jer je strogo čuvana tajna. Zato su pokušali saznati kod konkurencije.
Pravi se od telećeg mesa, junećeg, kako tko, netko dodaje sol, netko ne, kod nas je isključivo samo meso sa začinima, i zato i je najbolje, tvrdi Dino Došlić iz ćevabdžinice “Hodžić“ u Sarajevu.
Što razlikuje sarajevski i banjalučki ćevap, otkriva Zoran Kuzmanović koji pravi i jedne i druge.
Prvo da se našalim, 285 km je razlika. To je jedno, a drugo, Banja Luka je uvijek htjela da bude autohtona da ima nešto svoje, eto sad imaju i taj banjalučki ćevap, koji je jako pikantan. Ne radi se u komadima kao sarajevski, već u pločicama. Servira se u velikoj porciji četiri komada, u srednjoj – tri, u maloj – dva. Meso je potpuno isto s tim što je glavna razlika u začinima. U sarajevskom nema bijelog luka, a u banjalučkom ga ima, objašnjava Zoran Kuzmanović, vlasnik ćevabdžinice “Cica“.
Ne poričemo da sarajevski ćevap zaslužuje da se nađe među sto najboljih jela sveta. Sve je stvar ukusa, a ukus zavisi od toga gdje i s kim ćevape jedete, zaključuju novinari RTS-a.
(Izvor: RTS)
