Malo ko pusti da mu smeće ostane dugo u stanu. Pogotovu u ovim ljetnim danima.
Smrdi i džaba ti onda što je sve okolo lijepo namješteno, kad od njega ništa ne možeš da primijetiš. Zato ga i bacimo odmah. Na vrijeme.
Pitam se u čemu je onda problem sa smećem iz života?
Od čega njega čuvamo i što smo tako lijeni za jedan izlazak? Nemoguće je da njegov miris ne osjetimo. Izgrize on dušu. A kad si okružen govnima, počneš i ti da smrdiš.
Dok on uživa u tvome mirisu, tebe će ugušiti. Ovog jutra ga uzmi, koliko god bilo teško mu prići i kaži: “Ja ću da zamirišem u cijelom tom smradu.” Sebi. I nekome.
Život je prebrza utakmica i često ne primijetiš šta se sve desilo u poluvremenu, dok ne vratiš snimak nazad. Izgubljno iz prvog poluvremena, istina, ne možeš vratiti, ali ne zaboravi da se najbolji igrači dokazuju po zadnjim minutama. Svima pokažu kako prednost nema veze sa krajnjim rezultatom. Odigraju pametnije i učine da zapamtiš samo njihov lik nakon tih 90 minuta.
Izbaci smeće iz života još danas. Primijetit ćeš toliko mirisa oko sebe koje zbog njega nisi mogla osjetiti. I počni konačno da živiš punim plućima. Bez misli “šta će oni da kažu?” Neko, sigurno, nešto hoće da bi te pomaknuo sa mjesta na kome bi tako rado on bio. Mnogi su sebe izgubili zbog tog pitanja.
Nikog, do onog glasa iz tebe, ne slušaj kako nešto trebaš uraditi. On jedino zna šta najjače iz sebe želiš. Pa, ako “i pojedeš govno”, neka bar bude tvoje. Ne daj da ti drugi svoja stavljaju pod nos.
Izbaci smeće iz života još danas. I ne pokušavaj pomoći nekome u iznošenju njegovih. Meni, bar, nije pošlo za rukom…
