BiHU fokusu

Ova žena sinoć je uhapšena u Banjoj Luci: Čitav život želim pomoći djeci




U Banjoj Luci sinoć su opet uhapšeni članovi grupe Pravda za Davida, a među uhapšenim po izvještajima agencije Srna našla se i Daniela Daca Ratešić.

Prije nego nastavite čitati ovaj tekt, napominjemo da ubice Davida Dragičevića još uvijek nisu uhapšene. 

Ko je Daniela Ratešić?

Daniela Ratešić je zdravstvena radnica i humanitarka iz Banja Luke. Već 13 godina bavi se humanitarnim radom i uvijek je bila u službi djece i onih kojima je pomoć potrebna.

Pet godina Daniela je radila u fondaciji “Pobijedimo tišinu”, a njihova misija je da svako dijete dobije kohelarni implantat. U Kliničkom centru Banja Luka Daniela je dugo radila na klinici za uho, grlo i nos, a 2014. godine osnovala je humanitarnu organizaciju – “Budimo ljudi”. Akcenat je opet bio na pomoći djeci.

“Željela sam pomoći djeci. Kako bolesnoj, tako i socijalno ugroženoj. Željeli smo da budemo širom Bosne i Hercegovine u tim svojim akcijama. Ono što sam ja od svojih volontera tražila je da budemo bez vjere, nacije, entitetskih granica. Bolest, siromaštvo i glad nemaju naciju. Narod u čitavoj Bosni i Hercegovini je u teškoj situaciji i pomoć je svima potrebna”, rekla je Daniela Ratešić sredinom oktobra u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Daniela je od prvog dana stala uz Davora Dragičevića i jedan je od najistaknutijih članova grupe “Pravda za Davida”.

“Moja kćerka Katarina družila se s Davidom. Bili su jako dobri drugari i lično sam poznavala Davida. Roditelje nisam poznavala, a kada se sve ovo desilo djeca su stala uz Davora i Suzanu kao podrška u traženju istine o svom drugu. Podrška u traženju pravde, kako bi se kaznile ubice za kojemo smo znali od prvog dana da postoje. Svima nam je jasno bilo da je laž kako je u pitanju zadesna smrt, posebno nakon press konferencije koju je održao MUP.

Nakon te press konferencije ljudi koji nisu poznavali Davida i Davora su izašli na Trg Krajine. Jer laži su bile tako očigledne, ne samo u riječima, nego i u gestikulaciji ljudi koji su sjedili na toj konferenciji za štampu. Pristupila sam tu kao građanin i roditelj koji je želio da se sazna istina i pravda o tom djetetu, ali i da se tako nešto više nikada ne ponovi u gradu u kojem naša živa djeca još uvijek hodaju. Svako od nas je u Davidu vidio da potencijana žrtva takvih monstruma može biti neko od naše djece”, kaže Daca iz grupe Pravda za Davida.

Daniela smatra kako sav humanitarni rad koji je do sada napravila ne bi imao nikakvu vrijednost i snagu da je okrenula leđa i zatvorila oči pred sudbinom Davida Dragičevića.

“Ako mi neko dijete spasimo od bolesti, siromaštva, gladi, ako ga odškolujemo, a on završi u rukama monstruma koji ga na kraju ubiju. Sve bi se počelo čini bezvrijednim. Jedina prava stvar za našu djecu je da im obezbijedimo sigurnu budućnost. To možemo samo ako se kriminalci budu kažnjavali na pravi način. Da nema onih koji su izvan zakona i koji mogu sebi dati za pravo da rade to što su uradili i još budu zaštićeni od institucija”, ističe Daniela.

Snagu Davora Dragičevića svi razumijemo, ali često se postavlja pitanje kako se ne umore ljudi iz grupe “Pravda za Davida”.

“Ne možemo mi reći da se ne umorimo. Umor je evidentan na svima nama. Ono što daje posebnu energiju je dolazak na Trg. Mnogo ljudi sa strane je reklo da osjete posebnu energiju kada dođu na Trg. Mnogo puta smo došli zaista iscrpljeni na Trg, posebno u posljednjih 20 dana kada smo bili 24 sata na ovom mjestu. Ta energija koju osjetitet među istomišljenicima, ljudima koji žele mir, sigurnost i pozitivnu budućnost za svoju djecu, ona nas ispuni i gurate dalje. Kada bi sada stali ništa ne bi učinili, a tu energiju bi bacili niz vodu. Tek bi onda obezvrijedili i sebe i sve što smo do sada uradili. Kada nas još djeca koja su tu zagrle, onda je to još jedan motiv više”, kaže Daniela.

Prijetnje, pritisci, odlazak djeteta i gubitak posla

Ističe kako je zbog svog aktivizma imala i ličnih problema.

“Prijetnje i pritisci na razne načine. Na kraju krajeva morala sam i dijete poslati odavde, jer ja sam samohrani roditelj. Dijete mi je bilo napadnuto nakon drugog skupa koji smo imali i mogu slobodno reći da je napad bio isceniran i isplaniran. Mislim da je cilj bio da se izazove revolt u nama, da mi napravimo nešto. Ono što je njih zbunilo je naš mir i dostojanstvo. Pozvali smo policiju, napravljen je zapisnik. Ja sam naravno dijete poslala odavde, jer sam uz Davora najviše izložena.

Ako ja stavljam svoju glavu u torbu, ne želim da ona završi kao David. Ako se borim za njenu budućnost ne mogu je izlagati takvoj opasnosti. S druge strane ostala sam bez posla. Nisam dobila otkaz nego sam ga dala. Ali sam ga dala najviše zbog toga što sam imala pritisaka vezano za moj aktivizam na Trgu. To je neki usud koji je mene snašao u cijeloj ovoj borbi. Ima neko gore ko to sve vidi i nadam se da ni ja, a ni moja porodica nećemo ostati gladni”, kaže Daniela.

Grupa Pravda za Davida uskoro će postati udruženje i fondacija, a Daniela je najavila i osnivanje udruženja “Pravda za Dženana” u Sarajevu.

“Želimo gurati priču na jedan legitiman način. Da pritome bude pritisak na vlast u cijeloj Bosni i Hercegovini. Zajedno s Murizom Memićem u Sarajevu da se napravi jedna koncentracija naroda u Bosni i Hercegovini, koja će raditi na pravljenju boljeg društva za djecu u Bosni i Hercegovini. Kroz izmjene zakona i razne apele na sve nivoe vlasti. Vidimo da u ovoj državi nemamo ni opoziciju, ni poziciju. Samo režim. I u jednom i drugom entitetu stavljaju se oni koji su podobni izvan zakona”, kaže Daniela.

Bez politike, mijenjajmo državu kao narod

Koju poruku Daniela šalje onim roditeljima koji ovo ne vide kao svoju borbu?

“Vjerujem da svaki roditelj ukoliko sjedne samo pet minuta i zamisli scenu da traži svoje dijete koje mu se nije vratilo iz grada. Neko ima djecu od pet, neko od 15, a neko od 25 godina. Svi će oni jednog dana izlaziti u grad. Pa kada sjedite i čekate, a to se dijete ne vrati kući i traži ga šest dana po Sarajevu, Banjoj Luci, Zenici, Mostaru, Trebinju… Traži ga po svim ćoškovima grada i na kraju ga nađe izmasakriranog u nekom budžaku i još mu neko to dijete popljuje najstrašnijim, najpogrdnijim epitetima, mrtvo dijete mu, da tako kažem nalijepi, samo da bi se prikrili zločinci koji su to uradili. Samo razmislite sami o tome pet minuta. Prebacite tu sliku u glavi na svoje dijete.

Oni roditelji koji imaju malu djecu i prošetaju ovim Trgom bez da zastanu, neka budu svjesni da za 15 godina njihovo dijete koje sada ima pet godina će imati 20 godina. Kriminal će tada, ako mu se sada ne stane u kraj, biti 15 puta gori i radikalniji i bahatiji. Okretanjem glave od ovoga direktno izlažu svoju djecu takvoj opasnosti u budućnosti. Jednoga dana kada to shvate bit će kasno”, kaže Daniela i dodaje:

Nemojte da budete inertni. Nemojte da stvari koje su naopačke u ovoj državi prolaze mimo vas – šta god da je u pitanju. Građani da su bili aktivni po pitanju mnogi stvari, ova država bi izgledala drugačije. Jednostavno proizašli smo iz sistema gdje smo imali, možda to sada smiješno zvuči, ali imali smo Tita u kojeg smo gledali kao u Boga. Poslije Tita ko god je sjeo na čelo i entiteta i države, mi smo isto tako gledali, kao u tu neku veličinu. Pokoravali smo se, a živimo u demokratskoj zemlji.

U demokratskoj zemlji svaki građanin ima pravo glasa, ima svoja ustavom odobrena prava. Da kaže šta ne valja, da istupi i pred institucije i na ulicu. Da radi na izmjeni svega onoga što u sistemu ne valja. Počevši od kućnog savjeta, do radnog mjesta i stavri gdje sistemski mijenjamo nešto za sve nas. Nadam se da će kroz udruženja koja će proisteći iz svega ovoga, a to su udruženja “Pravda za Davida” u Banjoj Luci i “Pravda za Dženana” u Sarajevu udružimo i zajedničkim snagama, bez politike kao narod mijenjamo ovu državu”, ističe na kraju razgovora Daniela Ratešić.

Razgovor vođen sredinom oktobra 2018. godine u Banjoj Luci, na Davidovom trgu. 



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button