Odmah mu se svidjela, a 20 godina razlike, pokazat će se, nije smetalo ni njemu ni njoj. Unatoč njezinom prvotnoj neoduševljenju, kad su se upoznali, odmah su “kliknuli”.
Poznati, prihvaćeni glumac i nadobudna, mlada redateljica upoznali su se prvi put u Subotici 1990. godine i svima osim njima činilo se da su savršen par. Dobro, i Rade je brzo bio fasciniran 20 godina mlađom Lenkom, ali ona nije bila impresionirana. Tek je završila akademiju i planirala je istraživati kazalište, otkrivati nove glumce i ići u svijet. A onda se neočekivano zaljubila u Šerbedžiju.
– Upoznali smo se 1990. godine u Subotici. Došao je raditi “Kralja Edipa” na tamošnjem festivalu. Tek sam završila akademiju i došla sam raditi manju predstavu. Radila sam s njegovim studentima s novosadske akademije. Jedan dan smo se susreli u tajništvu teatra. Imala sam problema s nekim od njegovih studenata i htjela sam s njime o tome osobno razgovarati. On je imao 43, a ja 23 godine. Mojem ocu i majci to je bio drugi brak, a otac je od majke bio stariji 18 godina. Nije mi bilo nimalo neobično da se kao mlada zaljubim u muškarca koji je 20 godina stariji od mene. Oduvijek su mi se sviđali muškarci koji su stariji od mene, koji imaju više životnog iskustva. Sve je išlo vrlo brzo iako nisam očekivala da će se razviti u ljubavnu vezu. Radu nisam poznavala, ali znate kako je to u kazališnim krugovima – kruže tračevi i svakakve priče. Fascinantno je što su sve ljudi sposobni izmisliti iz zavisti – ispričala je za Jutarnji list Lenka.
lenka udovicki i rade serbedzija
foto eph
-mag-
Sve je, zapravo, počelo tako što je Šerbedžiji, tada već velikoj jugoslavenskoj glumačkoj zvijezdi, kolegica Inge Appelt rekla: “Ovu bi malu mogao oženiti”, pokazujući u Lenkinom smjeru.
Odmah mu se svidjela, a 20 godina razlike, pokazat će se, nije smetalo ni njemu ni njoj. Unatoč njezinom prvotnoj neoduševljenju, kad su se upoznali, odmah su “kliknuli”.
– Da, bila je neka kemija, mada sam ja imala neke predrasude kad sam otišla u Suboticu, tek sam bila završila Akademiju. Više me privlačila neka alternativna scena i neke nepriznate i nepoznate vrijednosti. Avangarda je bila pravac u kojem sam razmišljala, sva sam nešto bila u fazonu rušenja priznatih vrijednosti. Rade je glumac koji je toliko priznat, voljen, koji je mnogo postigao pa se nije uklapao u moje ideje o svijetu. Potpuno me razoružala ta njegova jednostavnost, iskrenost i čistoća, neki skoro dječački duh. Baš me osvojio kao čovjek – rekla je kasnije Lenka.
Navodno su već nakon nekoliko dana počeli živjeti zajedno, a Lenka danas tvrdi da dugo nije htjela nikome priznati da je s Radom.
Ali, već godinu dana poslije njih su se dvoje vjenčali i ubrzo su čekali prvo dijete. No, sreća im tada nije išla na ruku. Počeo je rat, a Šerbedžija je bio jednako omražen u Zagrebu i Beogradu jer je zagovarao mir. Najgore je krenulo baš kad im se rodila prva kći Nina.
– S nekoliko prijatelja otišao je proslaviti rođenje naše kćeri. Te noći je jedan čovjek potegao pištolj na njega. Svašta mu je rekao, vrijeđao ga. Možete zamisliti što se sve tu događalo. Sutradan je Rade otputovao u Ljubljanu gdje je s Radkom Poličem Racom igrao predstavu u Cankarjevom domu. Nazvao me i rekao da moram doći u Ljubljanu. O napadu i potezanju pištolja nije mi rekao ni riječi. Osjećala sam da se nešto ozbiljno događa. Nina je imala tek šest dana kad sam krenula prema Sloveniji i to preko Makedonije, a Rade mi je tek kad sam došla ispričao što se dogodilo i zašto smo morali otići – pričala je redateljica.
Teški su se dani nastavili, ali otvorila su im se vrata kad ih je u London pozvao glumac Anthony Andrews, s kojim je Rade prije surađivao. Kako su sudjelovali u mirovnim kampanjama, došli su i do glumice Vanesse Redgrave, koja je bila involvirana u problematiku rata u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.
“Dok smo bili u Londonu, Rade je dobio poziv da radi predstavu u Manchesteru, zatim je Milčo Mančevski snimio film “Prije kiše” s Radom u glavnoj ulozi. Taj je film označio početak Radine međunarodne karijere i otvorio mu mnoga vrata. Ispočetka je u Londonu bilo jako teško. Bilo je dana kada sam brojala pelene i vagala koliko ih mogu promijeniti u danu, četiri ili šest. Jedna je stajala 11 penija”, ispričala je Lenka za Jutarnji. Vanessa Redgrave i njezin brat Colin u jednom su im trenutku predložili osnivanje Moving Theatre. Redgrave je otišla u SAD te im ostavila stan da u njemu borave dok nje nema.
Druga kći, Vanja, rodila se ubrzo, a Lenka se zaposlila u bolivijskoj ambasadi (njezina je majka rođena u Boliviji), ali malo su odahnuli tek kad je Rade dobio ulogu u “Svecu” 1997. Treća kćer Milica također se rodila u Londonu, a nakon devet godina života tamo, preselili su se u Los Angeles kako bi Rade mogao intenzivirati svoju holivudsku karijeru. To mu je i uspjelo, a Lenka nikad nije skrivala kako je svjesno zapostavila svoju karijeru i brinula se o djeci kako bi on mogao napredovati.
“Životne okolnosti su bile takve. Odlazak, brak, borba za opstanak, djeca. Meni je karijera bila u drugom planu, nešto usputno. U pitanju je bio opstanak obitelji, a više smo šanse za opstanak imali s Radinim filmovima, kroz njegovu karijeru. Teško da bih mogla uzdržavati obitelj svojom karijerom i svojim teatrom. Odavno sam shvatila da mi je karijera u drugom planu. Rad u teatru mi je važan za ispunjenje kao kreativnom biću, ali se nisam usmjeravala, ulagala energiju, vukla poteze u smislu da gradim karijeru. Bilo mi je važnije da radim u kreativnom okruženju. Za pravu karijeru čovjek treba mnogo više vremena. Ima dana kada razmišljam o tome što bi se dogodilo da nismo otišli, kako bi izgledao moj život da smo povukli neke druge poteze”, priznala je.
No, svake godine kreativnost pusti iz sebe režirajući novu predstavu za Ulysses Teatar na Brijunima. S njima su često bile njihove kćeri, pogotovo prije nego što su krenule na fakultete, a nerijetko su i glumile u predstavama jer, kako je rekla Lenka, to je bilo lakše nego pronaći nekoga da ih čuva.
Danas je Nina u Beogradu, Vanja studira pravo u Australiji, a Milica glazbu u Liverpoolu.
“Kad su djeca bila mala, trudili smo se da nismo razdvojeni dulje od tri tjedna. Kasnije smo znali biti razdvojeni i dulje, ali nam to nije bio prevelik problem. Lijepo je čeznuti za nekim i nakon 27 godina braka – izjavila je Lenka Udovički u intervjuu za Gloriju. Kaže i kako imaju buran odnos, pogotovo zato što često profesionalno surađuju pa se sve isprepliće.
“Imamo živ, gotovo buran odnos tako da proživljavamo razne cikluse i faze kao i svaki par, s tim što nas dublje vežu svaka godina zajedničkog života, iskustva, usponi i padovi koje dijelimo. Na nekoj dnevnoj bazi ima svega – i svađamo se i volimo”, ispričala je.
Rade također kaže da imaju svakakvih trenutaka, no i nakon skoro 30 godina ljubavi prema Lenki osjeća divljenje.
“Mogu samo reći da sam sretan što starim i živim uz takvu ženu, humanu, suosjećajnu, poštenu… Lenka sve što ima daje drugima, tako je s njom bilo oduvijek. Ona živi za ljude, za mene, za svoju djecu. Odlična je majka, pažljiva, strpljiva, mudra. Uvijek sam joj se divio. Bez nje ne bi bilo ni Ulyssesa, ni bezbroj lijepih događaja u mom životu. Spojili smo svoje umjetničke svjetove, no ne slažemo se uvijek oko svega – bude tu i polemika, porječkamo se koji put, ali to je dio zajedništva, dio života”, rekao je nedavno.
Izvor: 100posto.hr
