U ovoj su ga fazi vidjeli vjerojatno svi koji imaju pristup internetu.
Radi se o videu očito frustriranog muškarca koji u naletu bijesa tastaturu koristi kao palicu i počinje udarati po računaru sve dok prastari PC ne završi na podu ureda. Nekoliko trenutaka kasnije, njegov kolega iz ureda bojažljivo promoli glavu baš u trenutku kada muškarac iskaljuje svoj bijes na monitoru, šutajući ga po podu.
Snimka se počela širiti još davne 1997. kao jedna od mnogobrojnih “forvarduša” koje ste primali u inbox, a u to je vrijeme bio poznat pod nazivom “badday.mpg” i smatra se jednim od prvih viralnih hitova. I danas ga tu i tamo možete susresti na Twitteru i Facebooku, što je prilično velik uspjeh za jedan viralni video koji u današnje vrijeme teško da može očekivati rok trajanja dulji od 20 dana, a kamoli 20 godina.
No, unatoč roku trajanja, malo ljudi zna stvarnu priču iza velikog viralnog hita.
Oni koji su ga proučavali primijetili su nekoliko detalja. Kao prvo, računar je očito isključeno, a navodno ljutiti muškarac se smije. Znači li to da je jedan od prvih viralnih hitova ujedno i prva velika podvala?
O čemu je zapravo riječ?
Vinny Licciardi nije ni znao da je postao viralni hit sve dok mu jedan od njegovih kolega nije rekao da je pogledao video u kojem razbija računar. Štoviše, u to vrijeme nije ni postojao naziv za ovu vrstu popularnosti, a “biti viralan” imalo je sasvim drugo značenje. Uglavnom, snimka njegovog ispada nekako je završila na MSNBC-ju i ljudi su video počeli masovno dijeliti.
U to vrijeme Licciardi je radio za tvrtku Loronix, a video je i snimljen u prostorijama te tvrtke iz Colorada. Međutim, Vinny nije bio frustriran, a Loronix je bio ugodno mjesto za rad.
Video je zapravo rezultat rada na DVR tehnologiji za sigurnosne kamere i namjera je bila da potencijalnim klijentima demonstriraju kako sustav funkcionira. Vinny i njegov šef Peter Jankowski uzeli su analognu video kameru i počeli snimati.
U prvom videu koji su snimali glavnu je ulogu imao Licciardija koji se pretvara da koristi bankomat i pokušava opljačkati skladište kompanije. Ipak, najviše im se svidjela ideja ljutitog zaposlenika pa su uzeli neispravne računare i tastature i krenuli snimiti video. Ono što se širi internetom zapravo je drugi pokušaj jer su se tijekom prvog svi toliko smijali da je video na kraju bio neiskoristiv.
Video su zapržili na CD i dijelili ga uz brošure kompanije na svim sajmovima. S vremenom su zaboravili na video.
Kako je ljutiti debeljko iz videa postao zvijezda
No, tokom sljedeće godine video je počeo cirkulirati među zaposlenicima kompanija, a u jednom trenutku je postao toliko popularan da su se zbog njega rušili serveri. Štoviše, i Licciardi je postao umjereni celebrity pa su ga ljudi počeli prepoznavati na ulici.
“Znao sam putovati avionom i ljudi su mi govorili da su pogledali moj video. Na kraju su se u razgovor uključili i ostali suputnici i stjuardesa. Nevjerojatno je koliko je ljudi pogledalo video”, govori Licciardi za Wired.
Zapravo je najnevjerojatnije da se video uopće proširio jer u to vrijeme nismo imali YouTube, gotovo beskonačni kapacitet inboxa, nije bilo stranica na kojima biste pronašli ovakve videe niti infrastrukture koja bi omogućila da se video ovog tipa proširi. Uploadati video na internet nije bio jeftin hobi, a skidanje je trajalo predugo i trebali ste imati jedan od postojećih media playera koji bi vam omogućili da video uopće pogledate. Postati viralan za većinu je bila nemoguća misija.
Benoit Rigaut jedan je od onih koji su videu prepoznali “ono nešto”. Prvi put pogledao ga je 1998. nakon što mu ga je prijatelj poslao emailom i oduševio se. Želio je video u većoj kvaliteti pa ga je downloadao i napravio stranicu za fanove kako ne bi nepotrebno zatrpavali inbox svojih prijatelja.
Stranicu rudimentarnog izgleda odlučio je dodatno obogatiti teorijom zavjere koju je napisao, dijelom u šali, ali dijelom kako bi potaknuo raspravu o očitim nedosljednostima videa i tako povećao broj gledanja.
Neočekivani utjecaj na teoretičare zavjera
Neočekivano, stvorio je estetiku koju su prigrlili suvremeni internetski teoretičari zavjera, a screenshotovi i crveni krugovi postali su vjerojatno prvi mainstream primjer tzv. “chart brutea” koji je postao daleko popularniji nakon 11. rujna. Nije poznato je li izumio ili samo popularizirao ovaj stil, ali svakako je bio jedan od prvih.
Stranica je ubrzo imala nekoliko tisuća posjeta dnevno, a video se počeo širiti i na kraju privukao pažnju mainstream medija. Licciardi je stupio u kontakt s Rigautom, a obojica su već tada imala osjećaj da se radi o nečem što označava početak nečeg većeg. Ipak, na kraju nisu napravili ništa, Rigaut i danas žali što u cijelo priči nije prepoznao poslovni potencijal koji bi možda stvorio temelj za stranicu nalik YouTubeu.
Videi ovog tipa postajali su sve popularniji, a videi s razbijanjem postali su veliki hit. Zapravo, u narednih 20 godina video u kojem osoba razbija nešto u određenom prostoru postao je formula za stvaranje popularnog web sadržaja. Primjerice, jedan od podžanra su videi u kojima gameri gube živce i razbijaju hardver.
Pitanje je zbog čega je “badday” postigao toliku popularnost i zašto se zadržao dulje od ostatka, a odgovor je vrlo vjerojatno jednostavniji nego mislimo. Naime, vjerojatno se radi o tome da savršeno oslikava naše emocije prema tehnologiji (posebno na radnom mjestu).
“Nevjerojatno mi je da još uvijek kola internetom, ali mislim da se svi mogu poistovjetiti s tim trenutkom. Živčani su jer ne radi softver ili zbog toga što postoji neka greška i svi su u jednom trenutku željeli učini upravo to”, objašnjava Licciardi.
Izvor: index.hr
