Nova kolumna hrvatske književnice Vedrane Rudan ovog puta je nemilosrdna prema hrvatskim generalima – “ratnim herojima”…
General Praljak na onom sudu popio otrov. Mala Zemlja Velikih Junaka dobila je svoga Sokrata. Zlobnici već govore, kakva zemlja, takav Sokrat. Koga briga za zlobnike. Sokrat je Sokrat. Postoji li igdje na svijetu zemlja u kojoj se njezini generali samoubijaju? Možda Japan? Ali to je bilo davno. Samoubili su se i Hitler i ekipa, i to je bilo davno, i nemojmo se zajebavati, oni su bili njemački heroji. Ma koliko Nijemci šutjeli o tome.
Po istom principu je i Praljak bio heroj. Pod njegovim vodstvom ubijani su, mučeni i silovani nevini nesretnici u “državi” koje više nema. Postojali su i logori. Sad će me netko optužiti da uspoređujem Praljka i Hitlera što je suludo. Hitler je bio veliki igrač, svjetski igrač, Praljak jedva da je bio igrač i neće ući čak ni u hrvatsku povijest. Hrvati brzo zaboravljaju svoje generale.
Tko se još sjeća našeg heroja generala koji je u Gospiću ženi sprašio metak u glavu? Tko se pita kako to da u našem Saboru sjedi general, suspektni ratni zločinac, također heroj? Opet će mu suditi, ovaj će ga puta osloboditi, dobit će milijune za duševne boli, ali neće ući u hrvatsku povijest. Jebeš sve one Srbe koje su po naređenju generala bacali u onu rijeku ruku okovanih žicom. Plutali su s metkom u potiljku, usta prekrivena selotejpom. General Selotejp sjedi u Saboru zaboravljen. Zaboravismo, mi Hrvati, i na onog jednorukog hrvatskog heroja koji je dignuo zastavu u Kninu nakon Oluje. Oprostili smo mu što je u miru pobio nekoliko komada ljudi. Bože, i on se samoubio. I on je bio general.
Heroj do heroja, general do generala, žrtava nigdje. Kad se spomenu pobijeni srpski civili od strane naše vojske, odmah postavimo pitanje, a tko je prvi počeo? Ako su oni prvi počeli, a jesu, zašto im ne bismo pobili djecu i starce, silovali žene i sve to proglasili herojskim činom? I ti Muslimani? Jesu li bili nevini? Nisu. Zato smo ih smjestili u logore, ubijali nenaoružane, silovali, mlatili do smrti, izgladnjivali, a onda sve to poricali. Trebalo se herojski boriti i u vlastitoj zemlji. Zato je u Gospiću u jednoj noći pobijeno najmanje pedeset civila. I, da, onaj dečko general osuđen je na pravdi boga i robijao je nevin.
Smije li ovako pisati Hrvatica danas i ovdje kad su svi kojima je Hrvatska u srcu velikim koracima ugazili u 1991? Naravno da smije, ali da li joj se dobro piše?
Više od samoubojstva onog Praljka zaprepastila me snimka govora Nečega što se na jedva razumljivom hrvatskom jeziku danas oglasilo u Hrvatskom saboru. To Nesuvislo Nešto je mucajući i mučeći se da pronađe hrvatske riječi u hrvatskoj glavi, zaprijetilo drugom saborniku. Postoji šansa, tvrdilo je Nešto, da mladi sabornik koji se ne uklapa u način razmišljanja hrvatskog heroja Domovinskog rata danas ostane bez hrvatske krivomisleće glave. Nešto zna da “čak trojica” čekaju da klinca skrate za glavu. Dok je Nešto sa saborske govornice prijetilo mladom saborniku smrću, ostali su glasno šutjeli.
Jučer sam se smrzla kad sam čula kako čitava Hrvatska tuguje zbog smrti nevinog generala. Danas sam još ledenija. Devedeset i prve se uglavnom ubijalo Muslimane i Srbe i ponekog krivomislećeg Hrvata. To se, one 1991., uvijek prikazivalo kao nesreća. Sjetimo se Kira, sjetimo se generala Kraljevića, sjetimo se Paradžika… To su bile iznimke. Danas nema zajebancije. Ili ćeš ti, Hrvatu izdajniče, hrvatskog ratnog zločinca držati herojem ili ode hrvatska glava.
Mi opet jesmo u 1991. ali ne na isti način. Danas su najveći neprijatelji Hrvatske svi krivomisleći Hrvati i sve krivomisleće Hrvatice koje zločin drže zločinom i kad ga Hrvati pod vodstvom svojih generala heroja počine u tuđoj zemlji “braneći” svoju. Otkad je agresija samoobrana znaju samo hrvatski generali i čudovišta koja u Saboru krivomislećem Pernaru pripremaju sačekušu.
Da smo časni građani suočili bismo se sa svojim zločinima onako kako se oni oko nas ne suočavaju. Da smo časni ljudi ne bi nas bilo briga što oni oko nas rade. Priznali bismo svoje zločine i krenuli dalje. Ne bismo se svi skupa beskonačno valjali u krvavom blatu. Pitam se pitam koliko će nam mrtav Pernar pomoći da budemo još veći Hrvati?
