Empatija, od rođenja nas uče da je s godinama moramo razvijati kako bismo opstali unutar društvenih grupa, jer je to ispravno, jer je to ljudski. Čemu to? Pitam sad kad smatram da sam je dovoljno razvila, toliko dovoljno da me sad uništava.
Prvenstveno, treba razvijati poštovanje, samopoštovanje, dostojanstvo, treba pronaći svoj mir i složiti svoje osjećaje…
Majko, trebala si me pripremati na život s vukovima, a ne na život s ljudima. Bila bih jača, bila bih sposobnija osoba, jer shvatila sam da što te se ljudi više boje, više te cijene. Sve što ih više povrijediš, više te vole. Što si im dalje oni su bliže. Nema empatije, majko, nema je ni u rječniku, a kamoli djelovanju. Sve je pogrešno. Nisi ti kriva, krivi smo mi. Krivo je naše nezadovoljstvo u kojem uživamo iz dana u dan. Često ljudi koriste pojam “mentalitet”, negativno konotiran naravno. Kakav pobogu mentalitet (?), ne možemo kriviti mentalitet kad mu i mi sami pripadamo. Mi smo ga takvim napravili, imali smo izbor i izabrali smo najgori mogući. Volimo se s noževima iza leđa i osmijehom na licu koji se već tu zgrčio od predugog vještačkog korištenja. Funkcionišemo po principu on/off, za jedne imamo osmijeh, za druge nož, ako smo loše procijenili osobe, samo zamijenimo oružje.
To je taj “mentalitet”, koji nas tjera u neki drugi? Tamo nas svi vole, tamo svi imaju osmijeh umjesto noža? Pa hajdemo onda svi. Hajdemo da im pokažemo da je nož jači od osmijeha, da su smicalice uvijek pravile veće poslove od truda, da se do novca može doći i bez rada, da su najveće gazde najveći lopovi… Dobili smo priliku da promijenimo mentalitet i hajdemo ponijeti sve najgore iz svog. Bježimo iz svog okrutnog mentaliteta kojem ne pripadamo i idemo da glumimo pripadnost nekom drugom mentalitetu, a srce triput preskoči kad u tuđini čuješ svoj, maternji, jezik. Izlaziš u one kafiće koji osim muzike i ime žele promijeniti u “Balkan”, jer nas je sad već previše tam. Pobjegao si od svog “mentaliteta” da budeš urban, da objaviš 500 fotki na facebook-u, da tvoj “mentalitet” vidi kako uživaš u životu, a prije toga si pet dana radio 24h da bi za jedan dan napravio fotke da se dokažeš svom “mentalitetu” kojem ne pripadaš i za koji, usput, ne želiš ni da znaš.
Naivni smo. Strašno smo naivni.
Nemam apsolutno ništa protiv odlaska iz države, svako bira svoj put, sutra ću možda i ja napustiti sve i otići. Samo želim reći da ne treba kriviti “mentalitet” onda kad prepoznaš svoje greške u doprinosu istom. Idi dostojanstveno, ponesi samo najljepše uspomene na pripadnost svojoj društvenoj grupi. Uživaj u drugom, a voli svoj. Potrudi se da nekad kad se vratiš, ne obraduješ svoj “mentalitet” čokoladom nego blizinom.
Autor: Elma Č./BUKA
