Politički stručnjak američkog portala za međunarodne odnose National Interest Ted Galen Carpenter objavio je analizu trenutne situacije na Balkanu, u kojoj je upozorio da bi kriza u regiji uskoro mogla dostići svoj vrhunac…
Jedan od problema koji nastaje kada se američke vlasti i mediji usredotoče na ograničen broj tema u vanjskoj politici jeste činjenica da u tom trenutku može doći do opasnih preokreta u drugim područjima koja ostaju izvan fokusa.
“Upravo takva situacija odvija se u ovom trenutku na Balkanu, regiji koja je bila prioritet vanjske politike zapadnih država u devedesetim, ali u posljednjim godinama zapad ju je skoro potpuno zanemario.
Dok su američki političari opsjednuti Bliskim istokom, Sjevernom Korejom i baš svakim detaljem veze Trumpa i Rusije, napetosti na Balkanu sve su veće i postoji ozbiljna prijetnja da će uskoro dostići svoj vrhunac”, tvrdi Carpenter.
Posljednji zabrinjavajući događaj je pobjeda ekstremnih frakcija na izborima u Kosovu. Vođe ove frakcije, na čelu s Demokratskom strankom Kosova, su predsjednik Hashim Thaci i „vođa zloglasne oslobodilačke vojske Kosova Ramush Haradinaj“.
Evropska unija i UN optužili su obojicu za brojne ratne zločine tokom rata za otcjepljenje od Srbije u kasnim devedesetim.
Thacijev pokret zauzeo je beskompromisni neprijateljski stav prema srpskoj manjini na sjeveru Kosova.
Radikali su spriječili i dogovor o granici sa Crnom Gorom te svojataju velike teritorije u toj državi, Srbiji i Makedoniji. Mnogi od njih žele da se Kosovo spoji sa Albanijom te uspostavi “Velika Albanija”.
Susjedne države sve su više uznemirene rastom militantnih skupina u Kosovu i Albaniji. Ranije ove godine srpska vlada je upozorila da bi svaki pokušaj Albanije da pripoji Kosovo mogao dovesti do rata.
Napetosti između Kosova i Srbije porasle su u posljednjih nekoliko mjeseci. Kosovske vlasti neprestano ometaju trgovinu između Srba na sjeveru i same Srbije.
Napetost je porasla u tolikoj mjeri da je američki senator John McCain, koji je dugo podržavao neovisnost Kosova, molio vlasti da uspostave dijalog sa srpskom vladom jer je to “jedini način za osiguravanje napretka”.
„SAD i NATO saveznici neprekidno su i ponekad slijepo podržavali politiku vođa Albanije i Kosova, a najistaknutiji primjer bila je vojna intervencija 1999. za odvajanje Kosova od Srbije.
NATO je nakon toga pasivno promatrao kosovsko etničko čišćenje Srba i ostalih manjina, a zapadne vlasti također su dopustile uništavanja povijesnih kršćanskih svetih mjesta.
„Američka vojna intervencija te politička i diplomatska podrška nezavisnosti Kosova bila je pogrešna zbog brojnih razloga“, veli Carpenter i zaključuje: „Ako su SAD smatrale da će ovakvo djelovanje dovesti do mira i stabilnosti na Balkanu, jako su se prevarile.“
Poziv za stvaranje “Velike Albanije” izaziva ogromne probleme u susjednim državama. Postoji ozbiljna mogućnost izbijanja novog sukoba, a ako se to dogodi, SAD se ne bi trebale ponovo umiješati.
