Imala je četiri dana kada sam je prvi put ugledala kako pravi korake. Doktor je tumbao i okretao, slušao srce i pluća, pa ponovo tumbao i okretao, kao da je neka životinjica, a ne moja tek rođena beba. Onda ju je uspravio, uhvatio ispod minijaturnih mišica i poveo po podlozi za presvlačenje. Htjela sam da vrisnem: „Šta radite to, pobogu?! Pa ona ima samo četiri dana!“ Umjesto toga, samo sam opčinjeno gledala u njena stopalca. U njene koračiće.
Nastavak čitajte na Ženski.ba