Bosna ima nešto što niko nema : ljude s nepogrješivim instinktima.
U Bosni se to zove nafaka.
Pijanac u Bosni nepogrješivo nabasa bar jednom dnevno na starog druga iz davne škole ili davne vojske, koji slučajno, baš danas, ima neki razlog za čašćenje. Ili nema, al’ mu se žuri, pa zovne turu i ostavi oba pića na šanku……..
Njegova nafaka.
Penzioner nepogrešivo nacunja, usred neviđene i po život opasne gužve, šalter na kojem službenica ima strpljenja da vrati kusur do u pfening tačno. I uspije da se probije kroz guste redove mlađih, koji ga ni slučajno ne bi sami propustili…
I samoposlugu u kojoj se eto, baš danas, naplaćuje 10% popusta za penzionere, uz pokaz čeka od zadnje penzije. A penzija eto, baš jutros stigla, on sad iz onog reda u banci (digao penziju – platio režije – dobio kusur do u pfening), ček se još puši u džepu, frišak…
Njegova nafaka.
Srednjoškolac nepogrješivo namiriše stanicu na kojoj će u gradski autobus ući kontrolor bez uniforme, malo pošara markerom po naslonu sjedišta ispred sebe, pa uz obavezno ćuškanje dvije-tri glave laktom u prolazu, i gaženje bar jedne nedovoljno oprezne noge, izađe tačno jednu stanicu prije….
Njegova nafaka.
Trudnica u istom tom bus-u nepogrješivo procijeni ko bi je mrš-nuo, a kome će biti neprijatno da ga zamoli za sjedište. Doduše, prođu dvije-tri stanice dotad, ali valjda nabasa na onog srednjoškolca koji je namirisao kontrolora…
Njena nafaka.
Domaćica nepogrješivo zapuca pravo, k'o da joj je neko rek'o, u market s dnevnom akcijom “minus 50% riža, domaća”. Rok tek istek'o, još je dobra, ne fali joj ništa. Samo malo omot poderan..I jaja “pet za marku”, a inače je čet'ri……..rok ne piše na jajetu… pa uzme karton, jeftino.
Njena nafaka.
Klinac-šejtan, nepogrješivo pogodi kad je “legla plata”, pa isti taj dan pogodi i komšijski prozor loptom. I nije neka ušteda što je izaš'o napolje, bolje da mu se za zadnje pare jutros uzele igrice u videoteci, al’ gotovo sad, makar nije čitav dan bečio oči pred ekranom…….
Njegova nafaka.
Klinac mirni, koji nije šejtan, nepogrješivo iz oka pročita kad je otac dobio na kladionici, pa s tim uskladi i objavu da je baš jutros, taj mirni, odvalio đonove na patikama…….
Njegova nafaka.
Student nepogrješivo iščeprka iz koje je selendre koji nosilac bauk-katedre, pa slučajno spomene neke likove , kao davno su se po svijetu rasuli – ko bi se više i sjećao – a bliski rođaci – i baš iz te i te lijepe male varošice, za koju neki tamo, stam ih bilo, tvrde da je selendra….. Pa razvežu priču o dalekim, neznanim rođacima, i nastave uz čašicu, ni pet – ni šest…….. A možda bude i sedam. U indeksu….
Njegova nafaka.
Sponzoruša nepogrješivo ispipa gdje koji dobro futrovani građanin zalazi u sitne sate, i s kim. Pa kad uskladi termin s brojem njegovih popijenih pića i svojih raskopčanih dugmića, izvuče koješta od onog što je preteklo od službenih transakcija i privatnih futrovanja. Što na znoj lica svog, što gratis…..
Njena nafaka.
Konobar nepogrješivo procijeni koji gost poslije koje čaše prestane da broji. I tačno procijeni kome je “svaka treća” , a kome slobodno piše “refu komplet”………
Njegova nafaka.
Bosna je zemlja ljudi s nepogrješivim instinktom.
I svako u Bosni ima svoju nafaku.
A najveću imaju, kako je i red, vladari Zemlje i Neba. Oni od svačije nafake uzmu svoju nafaku.
Iscijede nekako. Nepogrješivo.
Njihova nafaka.
