U Gradačcu su prije četiri noći uručena priznanja i zahvalnice najuspješnjim mladim sportistima ekipno i pojedinačno kao i sportskim radnicima, donatorima te pojedincima i organizacijama za doprinos u razvoju sporta u 2016. godini. Organizator manifestacije „Izbor sportiste 2016 godine“ je bio Sportski savez općine Gradačac, a pokrovitelj Općina Gradačac.
Naš dopisnih Suad Krajnović dobio je zahvalnicu za novinsko izvještavanje o sportskim događajima u 2016. godini.
Kako bi se javnost bolje upoznala sa radom novinarske porodice Krajnović, sin Ammar nam je napisao par crtica o svom ocu Suadu:
Završio je osnovnu školu i Gimnaziju u Modriči. Kroz cijelo školovanje bio je odličan učenik, a bio proglašen najboljim učenikom Gimnazije generacija 1970/71. Bio na takmičenjima u srednjoj školi iz matematike i fizike , često pobjeđujući na Dobojskom srezu srednjoškolce iz drugih srednjih škola, uspješan na nekadašnjem Republičkom takmičenju u Sarajevu iz ovih predmeta. Završio pet godina studija na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, nije položio diplomski jer je pozvan u nekadašnju Armiju JNA gdje dobija najveće vojno odlikovanje – Značku primjernog vojnika, po izlasku se ženi i počinje da radi u Energopetrolu.
Tako nije ni pristupio spremanju diplomskog i ostaje da radi skoro cijeli radni vijek u Energopetrolu kao poslovođa gdje je imao veća primanja nego sa fakultetom i nije više pokazivao interes za tim a i zbog jedne nepravde koja mu je učinjena u Gradačcu, živio je tu ali radio u firmi izvan Gradačca.
Završio je školu za promet nafte i ima i zvanje specijaliste za promet nafte i naftnih derivata. Bio je aktivan u Patriotskoj ligi i učesnik cijelog rata 92-95 u Armiji BiH. Odlazi u prijevremenu penziju iz nekoliko razloga, a tih godina je već učestvovao u lektorisanju i recenziji nekoliko knjiga, te raznoraznim promocijama gdje mnogi poznati književnici uočavaju njegov talenat za pisanjem i nagovaraju ga da i sam piše. Objavljuje jednu knjigu i počinje raditi na romanu iz prethodnog rata na kome radi već pet godina ali ne aktivno zbog drugih obaveza. Taj roman je njegovo kapitalno djelo a potvrdu da je na pravom putu nalazi šaljući jedan dio romana u vidu priče na takmičenje u Konjic. Prije tri godine Fondacija Lijepa riječ iz Konjica za njihove književne susrete raspiše natječaj na kome učestvuju autori iz cijele BiH i ta priča o Srebrenici zauzima prvo mjesto što mu je bila potvrda vrijednosti romana. Ima napisanu zbirku pjesama za djecu, spremnu za štampanje za koju je dobio i lijepe riječi od Šime Ešića. Prije tri godine počeo je da piše i o sportskim događajima iz Gradačca, o kulturnim i društvenim takođe ali o ovim prvim pogotovo. Bio je dopisnik Sport Avaza i nije postojao nijedan primjerak tih novina a da nije izašao tekst ili dva o bilo kojem sportu u Gradačcu, tako da je Zvijezda bila zastupljena odmah poslije Sarajeva i Želje. Dobijao je pohvale od urednika a kada je prije godinu list prestao sa radom svoje izvještaje šalje na portal tog urednika i počinje da piše za Dnevni Avaz.
Prije tri godine počeo je da piše za Kameleon i tu šalje mahom izvještaje iz sporta ali i drugih oblasti, vrlo često, tako da je postao član te kuće a i svi u Kameleonu ga smatraju svojim. Mnoge sportske izvještaje, intervjue i osvrte poslao je i u list BH Riječ iz Švedske koji čitaju naši u dijaspori.
Najjednostavnije rečeno, u zadnje tri godine više je napisao o sportu i drugim temema iz Gradačca, bar tri puta više, nego svi izvještači i novinari, pa i povremeni dopisnici koji su pisali o Gradačcu, od rata naovamo. Konačno, poslije silnih tapšanja po ramenu, Sportski savez Općine Gradačac mu je dodijelio priznanje za sportsko novinarstvo i zasluge u razvoju sporta.
Završava dvije knjige vezane za sport jer ga je to okupiralo u ove dvije- tri godine. Sve ovo pisanje ne bi bilo moguće bez porodice koja mu daje podršku, a najviše sin Ammar koji ga stalno tjera da piše i koji mu je desna ruka u sportskom novinarstvu.
