Ljubav prema ovom plemenitom stvorenju rodila se u dalekoj prošlosti. Naime, moji djedovi oduvijek su imali barem po jednog konja u štali. Ovu ljubav bi najviše prepisala genima koji se korijenima vuku. Tako je moj otac naslijedio od njih, a mi od njega. Ono što smo još “pokupili” od svog oca, jeste ljubav prema domovini i tradiciji, samo što mi to kombinujemo sa 21. vijekom. Pored toga što je veliki ljubitelj konja, on je još i ljubitelj čuvanja tradicionalnih običaja. Ono po čemu je najviše prepoznatljiv jest po svom sazu kojeg svakodnevno svira. Otac Emin radio je u Njemačkoj kao rudar. Velika ljubav prema Bosni ga je i navela na ovakav potez. Ova priča sa ergelom počinje od očevog povratka poslije rata iz Njemačke i prije rata je imao njih nekoliko. Malo po malo dovelo je do ovog što vidimo danas. Trenutno ima 12 konja uključujući i četvero ždrijebadi. Svako od nas zahtijeva pažnju i tretman, pa tako i konji. Konj može da jede 24h, stoga je potrebno stalno nadgledanje. Imati njih 12 i posvetiti toliku pažnju je veliki izazov, zato je potrebna ogromna i iskrena ljubav i da ne postoji sumnja u to što radimo. Konj je poput djeteta. Stalno mu je potrebna njega i tretman, poput timarenja, a prije svega hranjenje. Ali ljubav koju nam pružaju istinsku je nešto što na našim licima mami osmijehe, rekla je najstarija kćerka Ćamka Bektić.
Kompletnu fotogaleriju možete pogledati na linku https://www.facebook.com/DarioMaticWeddingPhotography/photos/?tab=album&album_id=693390824155254
