Kosa joj je padala do pola leđa. Sjeo sam iza nje, onako kako sam to inače znao raditi, samo što je ovaj put nisam obgrlio nogama. Niti rukama. Samo sam sjeo i promatrao joj kosu.
Imala je na ruci malenu gumicu koja joj se već, simbolično, urezala u kožu.
„Maknut ću ti to sa ruke.“ – rekao sam povlačeći gumicu preko malene šake. Prva stvar koju sam joj rekao nakon dugo, predugo vremena provedenog u tišini.
Lecnula se, vjerojatno na dodir, ali reakciju na rečeno nisam čuo.
Niti vidio, dok sam bio sve bliže njenim leđima.
Maštao sam o tome kako se smije.
Nastavak čitajte na : Osmijehom je mogla osvojiti svijet, ali već dugo to nije činila
