Zapitajte se, šta dobijate od toga što radite ove stvari? S kojim ciljem primjenjujete ove strategije? Da li su one u skladu sa vašim ciljevima kao roditelja?
Ako radite nešto od ovoga sa spiska, to ne znači da ste užasan roditelj i da je vaše dijete osuđeno na život u traumi. Samo znači da treba malo više da preispitate vaše postupke i pokušate “ući u kožu” djeteta i zamisliti kako oni to doživljavaju i kako se zbog toga osjećaju. Zapitajte se, šta dobijate od toga što radite ove stvari? S kojim ciljem primjenjujete ove strategije? Da li su one u skladu sa vašim ciljevima kao roditelja?
Dakle, ako želite biti roditelj koji ima dobar odnos sa svojom djecom i odgaja ih kao zadovoljne osobe, nemojte:
- Da favorizujete jedno svoje dijete na štetu drugog (ili ostalih).
- Da govorite “Izgleda da sam najgora mama na svijetu!” kada vam se dijete požali da ste ga povrijedili.
- Da odbijate ispričati se kad pogriješite, jer ste “vi roditelj” i “nisu dužni to raditi”.
- Da vičete na djecu čim se vratite s posla.
- Da ignorišete porodicu i odbijate razgovarati s njima kada ste ljuti.
- Da svako jutro budete decu urlajući na njih.
- Da očekujete da svi u kući “idu ko po jajima” kada ste loše raspoloženi.
- Da ne štitite djecu od lošeg postupanja drugog roditelja, ako ste tome svjedok.
- Da zavisite od emocionalne podrške djeteta i pretvarate ga u svoj emotivni partner.
- Da loše tretirate dijete zato što “život nije fer” i “treba biti spreman na to”.
- Da gledate na dijete kao na produžetak svoje ličnosti i smatrate da sve što radi – govori nešto o vama.
- Da očekujete zahvalnost od djeteta zbog toga što mu pružate dom i hranite ga. To jeste vaša obaveza.
