Valter Tuzlanski

Himna Evrope puni 200 godina: Voljeli su je komunisti, Hitleru se svirala za rođendan




Praizvedba Devete simfonije Ludwiga van Beethovena 7. maja 1824. doživjela je velik uspjeh. Nastup je “više puta prekinut oduševljenim klicanjem publike”, napisao je jedan kritičar nakon koncerta u Beču.
Na premijeri Devete bio je i njen gluhi skladatelj, a publika nije mogla znati da sluša ono što će u konačnici postati himna Europe. Stoljećima kasnije muzičko djelo burne političke historije smatra se remek-djelom zapadne klasične muzike.
Ispred svoga vremena
Bila je to prva simfonija u povijesti muzike u koju je bio uključen zbor, a neki su se kritičari iz onoga vremena pitali je li posljednji stavak simfonije, uz stihove pjesme Friedricha Schillera “Oda radosti”, ipak previše nekonvencionalan.
– Beethoven je bio avangarda. Bio je hipermoderan – rekao je ugledni austrijski dirigent Martin Haselböck o kompozitoru koji je rođen 1770. u Bonnu, a umro je u Beču 1827. godine.
Bečko pozorište u kojem je 9. simfonija prvi put izvedena danas više ne postoji. Zato će 7. svibnja četiri njena stavka interpretirati četiri različita ansambla: Gewandhausorchester u Leipzigu, Orchester de Paris u francuskom glavnom gradu, orkestar Teatra alla Scala u Milanu i Bečki simfonijski orkestar.
Pjesma za opijanje
Za Devetu simfoniju Beethoven se oslanjao na pjesmu koja je u to vrijeme bila vrlo poznata i koju su drugi komponirali prije njega. Schiller je napisao “Odu radosti” 1785, a pjesma je bila hit i prije nego što ju je Beethoven prihvatio – objašnjava povjesničarka muzike Beate Kraus.
Kao himna radosti i prijateljstva bila je popularna među studentima.
– Bila je to pjesma za opijanje – kaže Kraus.
Schillerovi stihovi postali su srž Beethovenove Devete simfonije.
Hitleru za rođendan
Beethovenova muzika bila je instrumentalizirana tijekom nacističke vladavine, a Deveta simfonija je čak bila izvođena za Hitlerov rođendan. U komunističkoj Istočnoj Njemačkoj kompozitorevo se djelo tumačilo kao muzika mira i prijateljstva među narodima.
– Samo u miru možemo njegovati našu nacionalnu baštinu – pisalo je na plakatu za izvedbu Devete simfonije 1952. godine

“Oda radosti” pratila je i njemačko područje i novo ujedinjenje. Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća bila je himna ujedinjene njemačke reprezentacije na Olimpijskim igrama.
Nakon pada Berlinskog zida slavni dirigent Leonard Bernstein izveo je simfoniju u Istočnom i Zapadnom Berlinu u prosincu 1989. godine. Većina Beethovenovih rukom pisanih partitura za Devetu simfoniju čuva se danas u državnoj knjižari u Berlinu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i tijekom podjela Njemačke, međutim, čuvale su se na različitim mjestima.
Zbog politike je neki ne vole
Početkom 1970-ih austrijski dirigent Herbert Karajan razgradio je složeni četvrti stavak s njegovim disonancama, dramatičnim obratima i isprepletenim vokalima u himnu Vijeća Europe prikladnu za široku masu. Kasnije je postala himna Europske unije. Zbog toga Beethovenovo remek-djelo nije voljeno u određenim političkim krugovima.
Na primjer, zastupnici Europskog parlamenta iz britanske stranke Brexit okrenuli su leđa dok se u Europskom parlamentu svirala himna EU. Pojedini članovi desničarske političke grupe Identitet i demokratija ostali su prije koji dan sjedi kad se Deveta svirala na svečanosti povodom dvadesete godišnjice širenja EU-a 2004.
Ali moguće je i jednostavno uživati ​​u Beethovenovom remek-djelu bez imalo politike. U Japanu su izvedbe Devete simfonije s amaterskim horovima novogodišnja tradicija. Najveći od ovih koncerata održava se u Osaki s ukupno 10.000 pjevača, pod vodstvom Yutakea Sadoe.


Back to top button