Da li je kreiranje ‘teorija zavjere’ jednostavan ili složen ‘posao’? Zavisi šta su vam namjere i koga želite uvjeriti. A da ih je lako smisliti, jeste. Smisliću danas jednu!
Svi koji su pomislili da je Baja Patak pogriješio što je prestao slušati one koji su govorili da bi cijena zlata ‘tek krajem godine’ mogla dostići nivo od 1.700 USD/troy-unca, sada se sigurno češkaju po glavi. A Baja sigurno trlja dlanove i vjeruje da bi puno ranije mogao ‘inkasirati’ još koji trezor pun zlata, dolara, nakita i čega sve ne! Naime, nakon pada cijene zlata od 250 USD za smo 5 dana (sa 1.703,36 USD 09.03.2020. na 1.451,05 USD 16.03.2020.) cijena zlata se danas (09.04.2020 u 22:58 CET) ‘nekako iznenada’ ponovo došla na samu granicu od 1.700 USD/troy-unca i zaustavila na 1.682,34 USD (09.04.2020 u 22:58 CET). Ono što je izvjesno je da bi se ovo i ovakvo kretanje cijene zlata komotno moglo nazvati stress-test (ispit izdržljivosti).
Kažu da je ovo anegdota a ne vic: Neke ratne godine u čuvenom tunelu ispod aerodromske piste (jedine veze ratom opkoljenog Sarajeva sa ‘svijetom’) usljed nestanka svjetla, sudare se dvojica! Ovaj što ulazi u Sarajevo opsova: ‘Đe si poš'o u p.m.!’. Na to će ovaj što izlazi iz Sarajeva: ‘Đe si ti poš'o u p.m.!'….
Quo vadis, ili preciznije, Quo vadis, domine ( Kuda ideš, Gospode)? je „pitanje koje je prema apokrifima Sveti Petar, kada je za doba progona kršćana bježao iz Rima, postavio Kristu srevši ga na Viji Apiji. Na to mu je Krist odgovorio: ‘Idem u Rim da ponovo budem razapet na križu’. To je Svetog Petra potaknulo na povratak u Rim, gdje je nakon mučenja preminuo. Na tom mjestu podignuta je crkva Quo vadis. Danas to pitanje postavljamo kada želimo upozoriti nekoga da je izabrao pogrešan put kojim je pošao* – Wikipedija*)“. Učitelj je očigledno ostvario uticaj na svog učenika. I to ne samo svojim odgovorom, nego očito cijelom svojom ličnošću (autoritetom). U ovoj priči, mogu se prepoznati tri fenomena: fenomen influencera koji vrši uticaj (Učitelja), fenomen povjerenja (vjera učenika u ispravnost i svrhu ‘vlastite’ odluke) i fenomen poštovanja (vjerovanja učenika u viši, ‘zajednički’ interes). Sami zaključite ko je donio, a ko sproveo odluku.
Dakle, da li smo na pogrešnom putu? Kod takvih dilema, teško je preuzeti odgovornost iz jednog jednostavnog razloga: ljudi u stanju neizvjesnosti ili krize osjećaju strah. Taj strah potiče iz nužde da se donose odluke za koje smo svjesni da nemamo dovoljno informacija koje garantuju njihov uspjeh. Moj profesor Dr. Adižes kaže da zbog promjena, unutar svakog sistema (a sve se može posmatrati kao sistem) nastaju male pukotine između podsistema (a svaki sistem se sastoji od podsistema), jer se oni različito razvijaju. U vrijeme krize do koje dolazi zbog neke VELIKE promjene, te male pukotine imaju tendenciju širenja (da postanu kao ‘Grand kanjon’), odnosno da dezintegrišu cijeli sistem. Da se to ne bi desilo, u vrijeme krize potrebno je donositi odluke koje te pukotine što brže i intenzivnije sastavljaju (integrisati sistem). Pri tome je prvo potrebno krenuti od sebe! Dakle, prvo pomoći sami sebi da se integrišete (kako bi mogli pomoći drugima). A potom pomagati (integrisati) i ostale (počev od svojih najbližih – porodice, familije, prijatelja, kolega, poslovnih partnerai…) u zavisnosti od nadležnosti. I pri tom, ‘uzdati se use i u svoje kljuse’!
Po teoriji ‘kriznog menažmenta’ u svakoj krizi postoji jedna prelomna tačka sa koje nema povratka i ispod koje nastupa katastrofa. Katastrofa nastaje onda kada sve poduzete mjere za sanaciju krize (sastavljanje pukotina) nisu uspjele ‘preokrenuti tok krize’ ka izlasku i uspješnom rješenju (reintegraciji sistema). Katastrofe su uvijek rezultat ‘neupravljanja’ ili ‘lošeg upravljanja’ krizom (sprovođenja ‘loših odluka’ ili nesprovođenja ‘dobrih odluka’). Razmjere katastrofe je rijetko moguće predvidjeti, a one se kreću od nestanka malog broja (pod)sistema, pa sve do Potopa (nestanka cijelog ili najvećeg dijela ukupnog sistema). To nas dovodi do pojave nagona za opstankom koji prema Darvinovoj teoriji evolucije inaugurira princip ‘prirodne selekcije’ i opstanku jačih (čitaj integrisanijih) sistema ili jedinki. I tu na scenu stupa sistem vrijednosti (šta su jači, a šta slabiji sistemi ili jedinke?).
Naime, da bi se smanjile posljedice krize i izbjegla katastrofa Homo sapiens sapiens je milenijima gradio sistem vrijednosti kako bi izbjegao ‘novi’ Potop i tako opstao. A taj sistem vrijednosti predstavlja kolektivno znanje i iskustvo koje se putem učenja i naučavanja prenosi sa generacije na generaciju. A kako ‘majmun radi što majmun vidi’, u vremenima krize javlja se potreba za liderima u koje se ima povjerenje da bi se na njih ugledalo. To povjerenje lideri stiču zbog njihovog vlastitog sistema vrijednosti (znanja i uvjerenja) i karaktera ličnosti (spremnosti na očuvanje svog integriteta i sistema vrijednosti). Na osnovu svog znanja, iskustva i karaktera ličnosti, lideri stiču pristalice koje im ukazuju poštovanje (vjerovanje u njihovo znanje, iskustvo i sistem vrijednosti) i poklanjaju im povjerenje (vjerovanje u ostvarivanje zajedničkog interesa) pri donošenju odluka, koje će oni za uzvrat izvršavati bez pogovora. Na taj način će se donesene odluke ‘automatski’ izvršavati i imati veću šansu za uspjeh. A zajedničkog interes u svakoj krizi je zajednički izlazak iz krize, zbog zajedničkog straha od katastrofe. Dakle, kada ste na istom čamcu, onda je sudbina jednaka za sve, a uspjeh isključivo zavisi od upravljanja krizom (donošenja i sprovođenja dobrih odluka). Zbog toga su bitne dvije stvari: Interesi većine (kod donošenja odluka – demokratija) i bezpogovorno (diktatura) izvršavanje odluka, što bi se moglo opisati kao demokratura, te prepoznavanje ‘najslabije karike’, jer lanac puca upravo na njoj i zato je treba maksimalno ojačati (integrisati).
Zašto pominjem ‘teorije zavjere’? Da li zato što ih u doba coronavirusa svakodnevno nalazimo na društvenim mrežama? Naravno da ne. Pominjem ih zato što mi trebaju za ilustraciju. Sve ‘teorije zavjere’ se uglavnom javljaju u vremenima krize, a njihovi kreatori imaju potrebu da ostvare uticaj na ‘informacioni sistem’ u svom okruženju i preko njega na ‘sistem vrijednosti‘. Njihova namjera je da pokažu svoje ‘znanje‘, zadobiju ‘poštovanje‘ i na toj osnovi postanu lideri u upravljanju krizom. Međutim, tu za njih postoji jedan problem! A on se sastoji u tome da osim poštovanja, da bi ste postali lider, morate zadobiti i povjerenje (vjerovanje u sposobnost ostvarenja zajedničkog interesa), a povjerenje je dugoročan fenomen (ne može se steći u kratkom roku, može se samo izgubiti). Zbog relativne anonimnosti ‘kreatora’ većina njih ne uspijeva zadobiti dovoljno povjerenja (pristalica) i njihove ‘prepoznate’ zavjere uglavnom završavaju samo kao ‘teorije’ koje se rijetko dokažu u stvarnosti.
Pa da onda ispunim obećanje i smislim jednu. Pitam se da li kultna serija ‘Zvjezdane staze’ ima kakve veze sa isto tako kultnim filmom ‘Odiseja u svemiru: 2001’. Na prvu, mogla bi imati: (1) Nesporno je da su i ‘kultna serija’ i ‘najbolji film’ svih vremena (prema ocjeni režisera) nastali 1968. godine (‘svega’ 3 godine prije nego je ukinut Bretton-Woodski zlatni standard 1971. g.). (2) Nesporno je i da je film Odiseja u svemiru 1984. godine doživio nastavak pod proročanskim nazivom: „ 2010.: Godina prvog kontakta.“ (podsjeti me dal’ to biješe Orvel?) kao i kultna serija (Zvjezdane staze:Slijedeća generacija). (3) Nesporno je da je 6. septembra 2011. godine cijena zlata dostigla svoj istorijski maksimum od 1.920,80 USD/troy- unca (teoretičari zavjere bi rekli: ‘zamal’ 2001' i zamal’ 11.septembra). (4) Astronaut iz prvog dijela Odiseje, dr. Heywood R. Floyd je samo slučajno bio u ‘misiji ispitivanja događaja na Claviusu i glasinama o tajanstvenoj epidemiji‘, a ustvari je tragao za ‘crnim monolitom’ koji je iznenada viđen. (5) Astronaut Bowman je slučajno isključio superkompjuter HALL-9000 i tako stigao do ‘crnog monolita’ te postao nadčovjek …. (napomena: svaka sličnost između ‘Zvjezdanih staza’ i ‘Odiseje u svemiru’ sa pojavom SARS-CoV1 (2002.) i ekonomskom (dot.com i 11/9) krizom iz 2001., koja je kulminirala 2010. i prve zvanične svjetske ekonomske recesije u drugom milenijumu i pojave SARS-CoV2, uključujući i kretanje cijene zlata je slučajna). Eto, ja smislio….
Analiza filma ‘Odiseja u svemiru: 2001’, prema Wikipediji (koju svi konsultuju, mada se ne smatra validnim i naučno relevantnim izvorom informacija) glasi: U filmu „čovjek pokušava doseći i otkriti svoj smisao i bit postojanja. Monolit je simbol za najviši ljudski ideal čije su granice uvijek izvan dosega, ali koji uvijek inspirira čovjeka da se razvija i dâ sve od sebe da bi ga dosegnuo; on predstavlja monumentalnu tranziciju u ljudskoj evoluciji, od pračovjeka do nadčovjeka u završnici. Prva pojava monolita se javlja u prethistorijskoj Africi, kada pračovjek nije znao za inteligenciju nego je bio obična životinja. No pojavom monolita pračovjek otkriva da se kost može upotrijebiti kao oruđe – po prvi put je otkrivena inteligencija i pleme koje ju je otkrilo zagospodarilo je svijetom. Zanimljivo, dominacija plemena je popraćena nasiljem i ubojstvom članova nerazvijenog plemena, što odražava Kubrickovu stalnu mračnu viziju čovječanstva koje se ne može riješiti nagona. Druga pojava monolita javlja se u budućnosti, u 2001. godini. Iako se čovjek do tada jako razvio, još uvijek ne može ničim objasniti tajnoviti monolit i njegovu svrhu. Čovjek je u međuvremenu otkrio najsavršenije oruđe, inteligentni kompjuter HALL-9000, koji je toliko sposoban da prijeti zasijeniti i samog čovjeka. Čovjek je postao rob vlastitog oruđa. No kada astronaut Bowman isključi HALL-a i stigne do monolita, postane nadčovjek, savršeno biće. Kao i na početku filma, čovjeka se stavlja na višu evolucijsku razinu.“….
Dakle, da rezimiram, šta se promijenilo od 18.02.2020. kada je cijena zlata probila granicu od 1.600 USD/troj-unca i dostigla nevjerovatnih 1.703,36 USD? Ništa! Nakon pada od 250 USD, dana 02.04.2020. cijena zlata ponovo je probila granicu od 1.600 USD/troj-unca i danas dostigla ‘nevjerovatnih’ 1.703,36 USD! Naše toplo i sjajno Sunce i dalje izlazi na istoku i zalazi na zapadu, a mali Plavi planet ‘ipak se okreće’ oko svoje ose na (+/- pet deka) istoj udaljenosti od njega. I psi (Crne Kuge na putu za Damask) i dalje prolaze, a karavane (ljudi) i dalje laju! Teoretičari zavjere i dalje smišljaju ‘korelacije’, a ‘pametnjakovići’ i dalje prenose te ‘informacije’! Modra rijeka i dalje teče, a i dalje ‘valja nama preko rijeke’. I dalje je Nevakat, (citiram dio iz romana Derviša Sušića; radnja u Bosni 1.755. godine; Agan govori svojim ukućanima – roditeljima, braći, snahama, djeci): „Vaše je da shvatite da se ni od koga neće tražiti za šta nije kadar, ali hoće sve što dotični može. Bosna je polumrtva i otisnula se nizbrdo. Preživjeti mogu samo složni, brojni i bogati. Mnogo vremena nemamo. Moramo za nekoliko godina pretrčati put što su ga pametniji od nas polahko prešli za dva stoljeća.“,
A mi i dalje nesložni, sve malobrojniji i sve siromašniji…. I dalje čekamo Godoa…? Ili ‘čekamo da se stvari same dese’? Ili možda još gore, katastrofu….?
Samo razmišljam …
