Marinko Ivančev ima 66 godina i jedan je od najpoznatijih Novosađana na svijetu.
Njegovo lice izlazilo je na naslovnim stranama svjetskih časopisa, Marinko se smijao mnogobrojnim prolaznicima na svim meridijanima sa bilborda i iz izloga, a internet portali prepuni su fotografija s njegovim likom. Marinko je svjetsku slavu stekao kao fotomodel.
Iako većina onih koji koriste njegov lik za promocije, reklamne kampanje ili ilustracije u medijima širom svijeta ne zna ni kako se zove, niti odakle je, to i dalje ne mijenja činjenicu da na internetu ima preko 15.000 fotografija sa njegovim likom. Ovaj penzioner prije dvije i po godine je ušao u svijet modelinga i može se reći da je bez premca u Srbiji kada je riječ o seniorima pred objektivima fotoaparata.
Ivančev je rodom iz sela Sivac u Bačkoj, a veći dio života proveo je u Vodicama kraj Šibenika, dok posljednjih 15 godina živi u Novom Sadu. Kao mašinac radio je u remontnom zavodu, a po dolasku u Srbiju bio je prinuđen da se bavi raznim poslovima, od molera, trgovca, agenta osiguranja, trgovca na berzi preko interneta, do direktora. Ispostavilo se da su mu svi ti poslovi, zapravo, bili priprema za period kada je otišao u penziju i započeo novi, sasvim neobičan posao.
– Stok fotografije obrađuju realan život i teme iz života i onda izgledam realno u svim tim ’ulogama’ koje dobijem na setu, jer ja ne moram da glumim. Ja sam sve to bio. I te moje slike se prodaju po čitavom svijetu – kaže Marinko Ivančev.
U ovom poslu našao se slučajno
On navodi da je odlazak u penziju za njega označio novi angažman, pa mjesečno ima po 20 dana snimanja s fotografima. A do sada je sarađivao sa sedamdesetak profesionalnih fotografa koji su ga fotografisali u raznim situacijama i te fotografije „kačili“ na internet stranice.
U ovom poslu našao se, kako priznaje, sasvim slučajno. Na internetu je pronašao poziv za statiste za snimanje serije „Vere i zavere“. U toj seriji bio je policajac i čak završio na odjavnoj špici. Na toj internet stranici za statiste ostavio je svoje podatke i fotografiju i krenule su da se redaju uloge u serijama “Santa Maria della Salute“ i još čuvenijoj „Senke nad Balkanom“, gdje je imao malu glumačku ulogu kao direktor hotela na Petrovaradinskoj tvrđavi.
U međuvremenu, uslijedio je, posredstvom agencije za statiste, poziv da bude model za fotografisanje jednog bračnog para, fotografa iz Beograda.
– Jedan od uslova bio je da imam bradu. A, ja sam bradu rijetko kad puštao. Nisam znao ni šta je stok fotografija. Supruga i ja smo bili skeptični. Ipak, počnem ja da puštam bradu, ali poslije 15 dana počela je da mi smeta, sam sam sebi bio nikakav, žena mi je prigovarala na šta ličim, a ponuđena cijena učinila mi se neisplativom. I odbio sam. Ipak, oni su bili uporni i dva mjeseca kasnije stupili su lično u kontakt sa mnom. Na kraju sam, ipak, prihvatio poziv iz radoznalosti. I tako je sve počelo – prisjeća se sagovornik.
Nekoliko setova fotografisanja u raznim situacijama donijelo mu je i pristojnu svotu novca za penzionera u Srbiji, ali i priliku da putuje van granica države. Sa suprugom Mimom tako je otišao u Solun gdje su se fotografisali u raznim situacijama. Tri godine trajala je ta saradnja. Pored redovnih poslova, ovo je bila prilika za dodatnu zaradu, ali ih nije interesovalo gdje završavaju te fotografije, niti su imali priliku da ih vide. Sve dok im se sa istom ponudom nije pojavio novi fotogarfski par, koji ih je fotografisao i poslao im fotografije.
– Bio sam oduševljen, nisam mogao da vjerujem da smo to Mima i ja. Jako mi se dopalo i na Instagramu sam otvorio nalog i postavio fotografije. Povezao sam tu objavu i s Facebook nalogom. Odjednom je počeo inbox da mi ludi. Stizali su mi zahtjevi za prijateljstvo i poruke sa molbama za fotografisanja. Već to veče, za dva sata kako sam postavio te fotografije, imao sam zakazano 15 dana unapred setove fotografisanja – navodi Ivančev.
Te prve godine, 2017, imao je oko 150 snimanja. I to, kako kaže, ludilo, traje pune dvije godine. Sad ima 10 do 12 snimanja mjesečno, ali interesovanje ne opada, jer se malo ljudi njegovih godina bavi ovim poslom i zadovoljava stroge kriterijume, pa je uvijek tražen. Kako navodi, nije baš čest slučaj da ljudi u njegovim godinama tako izgledaju, imaju sve zube i dobre su fizičke kondicije.
Ivančev: Posljednji put sam bio bolestan 1984. godine
– Do sada sam skinuo preko hiljadu mojih fotografija po raznoraznim sstranicama, časopisima. Bukvalno nema novina u kojima nisam bio. Prva moja fotka završila je na naslovnoj strani njemačkog Bilda, dodatka za biznis. Moje lice na reklamama bilo je od Južne Koreje, Kine, Amerike, Londona, Pariza, Rima… Ljudi mi često šalju fotografije odande. Nedavno me zvao prijatelj iz Italije. Kaže mi da umalo nije stradao na auto-putu kada je prošao pored bilborda s mojim likom kako reklamiram automobile – ističe Marinko.
Otac dvoje djece i dvostruki deda dosta često snima sa suprugom Mimom i po tome su rijetki u svijetu kao seniorski par. Kako navodi, ovo je njemu osmo zanimanje i fotografisanje shvata kao ozbiljan posao koji i dalje uči.
– Nedavno su mi u Beogradu, nakon snimanja prišle djevojke da se fotografišu sa mnom. Nakon toga su me pitali da li sam Dino Merlin. Otišle su razočarane kada sam im rekao da nisam. Možda sam, ipak, trebao da kažem da jesam i poštedim ih razočarenja – kroz smijeh kaže Marinko.
Na pitanje, koja je tajna njegove vitalnosti, Ivančev kaže da je dosta do genetike, ali i da redovno vježba.
– Posljednji put sam bio bolestan 1984. godine. Dobio sam gripu. Zapamtio sam godinu, jer su se tada održavale Zimske olimpijske igre u Sarajevu i sva sam takmičenja ispratio iz kreveta. Od tada nisam bio bolestan. Bavio sam se amaterski sportom. Dobrovoljni sam davalac krvi, imam 75 davanja. Jedem sve i ništa mi ne smeta. U stanju sam da pojedem 15-20 princes krofni za sat-dva. Jedem sve ono što deblja, ali sam aktivan i svakodnevno supruga i ja idemo u teretanu. Tako je već godinu dana i tako ćemo praktikovati dokle god budemo mrdali -zaključuje Marinko Ivančev.
Izvor:faktor.ba
