Jedno od „najdražih“ pitanja koje mi doktor može postaviti, nakon što mu dođem s herpesom preko cijelih leđa, psorijazom zbog koje ne mogu frizeru, virozom ili bilo čime uzrokovanim padom imuniteta, jest: „Jeste li pod stresom?“
Mene to pitanje doslovno istresira dodatno. Jer mi nije jasno kako da čovjek, u današnje vrijeme ne bude barem malo pod stresom i kako da sluša doktore pa „izbjegava stres“?
Kako, svega im?
Stres je danas gotovo pa okosnica modernog života. Bebe su već u trbuhu pod stresom i rode se u stresno vrijeme i mjesto. U stresnu obitelj, brinu se za njih istresirani roditelji. Istresirani što od posla, obaveza, kredita, a što od života na Balkanu, očekivanja drugih i sebe.
Izbjegavajte stres? Može ako uzmem neku pauzu od života, obaveza, mobitela, medija, ljudi. Sve može, ali si to ne mogu priuštiti nikako, a najmanje financijski.
Ne, novac ne može kupiti stress free zonu niti može ugasiti svijet oko nas, ali kad ga imamo onda možemo svako toliko upaliti pauzu na raznorazne stresore. Možemo se barem nakratko opustiti.
I možemo odmoriti bez da se zbog toga osjećamo krivima i dužnima. Ne trebamo se nikome ispričavati.
Muka mi je od tih pritisaka koje si sami, uz pomoć okoline i društva, nabijamo. Moraš biti 8 sati na poslu bez obzira što isti posao odradiš za 3-4 ili 5 sati, moraš imati sve uredno i pospremljeno, lijepo, instagramski.
“Kako misliš nemaš vremena za odlazak na izlet ili na more?”
“Zašto nemaš nalakirane nokte svaki dan?”
“Zašto još nisi pročitao knjigu koja je izašla prije dva tjedna?”
“A film koji su svi pogledali još prošle godine, ti nisi pogledao ni trailer?”
“Nemaš vremena za napraviti smoothie?”
Sve serije i filmove ima da pogledaš, sve knjige koje je netko tamo preporučio moraš pročitati. Otvoren je novi kafić, restoran, shopping centar, izvoli idi tamo. Kako nisi još?
Budi najljepši i najfit. S najviše interesa i para, najuspješniji, najsretniji, s najviše diploma, prođi najviše kilometara i zaradi najviše žigova u pasošu…
“Kako misliš, treba ti odmor?”
Ne treba ti jer što ako ti je danas zadnji dan na ovom svijetu? Moraš iskoristiti sve. Ne možeš doći na odmor i onda ga preležati, moraš vidjeti to, to i to, ići tamo, tamo i tamo. Odmor je zapravo, u modernom svijetu, samo dislociranost na kojoj se još potrgaš, ne možda od posla, ali opet neki rasporedi i pritisci.
Opet ti, svjesno ili ne, drugi i ali i sebi sam, nabijaju grižnju savjesti ako si umoran i trebaš odmor.
“Tebi se stalno spava.”
“Hoćeš li prestati zijevati?”
“Zašto ne želiš ići gledati more nego biraš biti u krevetu?”
“Zašto ti se ne leži na suncu nego bi radije prespavao dan?”
“Zašto ti se ne da van do kasno u noć?”
Među ljude, u buku, u gužvu, u dim, u svjetlo? – pitam se svaki put.
Zato jer sam sve od navedenog napravila i doživjela i nije mi se svidjelo ili mi se više ne sviđa. Jer sam umorna od ganjanja svake slobodne sekunde i “iskorištavanja” vremena. Umori to konstantno forsiranje apsolutno svega.
Pa onda dobiješ burn out sindrom i nakratko te puste na miru. Titra ti kut oka, ne vidiš dobro, ne možeš spavati i ne možeš ugasiti mozak. Doslovno ne spavaš niti onda kad spavaš. Zijevaš od jutra do mraka i budeš preumoran da bi zaspao. Da, i to je moguće ma koliko čudno i nelogično zvuči.
Kažu, živi svaki dan kao da ti je posljednji.
Ja kažem da si sljedeći dan jako, ali jako umoran.
Nekad toliko da poželiš da ti stvarno i bude posljednji.
A živeći svaki dan kao da ti je posljednji, taj posljednji će doći i prije vremena i neće biti nimalo lijep. Niti taj dan niti put do njega.
Odmori kad si umoran, to je najmanje, ali i najbolje što si možeš pokloniti.
Ne ispričavaj se zato što ti tijelu i glavi treba pauza i odmor.
Ne troši vrijeme na serije, filmove i knjige koje te ne zanimaju. Počni gledati i ugasi ako ti se više ne da. Nikome nisi dužan pokloniti vrijeme osim sebi i svom tijelu.
Spava ti se? Odmori. Tko ne razumije, neka ne razumije, nemaš se zašto ispričavati.
Do idućeg puta, slušaj samo sebe.
Zagrljaj,
A.
Izvor: Lola magazin
