ŽENA JE TA KOJA ZNA GDJE TI JE DRUGA ČARAPA I KAD JE PROBUDIŠ U PONOĆ.

Danas, iako imamo pravo glasa naš mentalitet nam ne dozvoljava da se distanciramo previše od onog starinskog načina razmišljanja. Razlika je samo u tome što žene pored onih kućnih poslova imaju i „prave“ osmočasovne, odgovorne i iscrpljujuće.

Nije se promijenilo to što se i danas poslovi dijele na muške i ženske, a gotovo je uvijek više onih ženskih.

Nije se promijenilo to da se nekako podrazumijeva da je žena zadužena za ručak iako oboje dolaze kući s posla u isto vrijeme.

Nije se promijenilo to da društvo i dalje misli kako žene koje su „domaćice“ po cijeli dan ne rade ništa.

Nije se promijenilo to da žene koje ne stignu skuhati ručak dočeka pitanje: „A, šta si radila cijeli dan pa nisi stigla?“.

Nije se promjenilo to da se muškarac koji u održavanju domaćinstva učestvuje jednako kao žena smatra papučarem, da ne upotrijebimo neku puno težu riječ.

Nije se promijenilo da to da mame djecu vaspitavaju, a tate ih čuvaju kad mama ne stiže.

Nema ovo nikakve veze sa feminizmom, mislim ima, ali i nema, ovo ima veze samo sa ljudskošću. Nismo ravnopravni, nikada nećemo biti ravnopravni. Nekada pomislim da su muškarci iskoristili jedinu žensku slabost, onu fizičku, da bi ih učinili inferiornima i to iz straha da njihove brojne slabosti ne bi došle do izražaja.

Žene su te koje rađaju.

Žene su te koje vode računa o porodici.

Žene su te koje prave rasporede i organizuju.

Žene su te koje zarađuju.

Žena je ta koja zna gdje ti je druga čarapa i kad je probudiš u ponoć.

Žena je ta koja ti mijenja obloge kada se s dušom rastaješ zbog obične hunjavice, obično bolesnija od tebe.

Ona zna ko je ta Ivana koja stalno zove tvog sina.

Ona je u stvari patuljak koji čarobnim štapićem preko noći sredi kuću da te ujutro dočeka uredna i mirisna.

Ako se i dalje pitate šta to žene rade po cijeli dan, evo da vam nacrtamo.

Biste li se mijenjali? Biste li ostali kod kuće i ne radili ništa?