Bev Roberts iz Liverpoola bila je zarobljena u svom domu zbog jezive tjeskobe zbog koje se previše bojala izaći. Žena, 48-godišnjakinja, pati od fibromijalgije, stanja koje prouzročuje snažan bol.
Nedavno se razvela od supruga Billa (71). Počela se koristiti invalidskim kolicima prije 10 godina, a potom ju je obuzela oslabljujuća tjeskoba i napadi panike koji su joj onemogućili izlazak iz kuće.
“Bila sam zarobljena u svom domu. Da nije bilo Billa, ne bih se mogla nositi s tim. Morao mi je pomoći u svemu. Sam odlazak na razgovor u bolnicu bio je veliko iskušenje.”rekla je Bev.
Prije dvije godine Bev je našla oglas za lutke koje liječe i odlučila ih nabaviti. Kupnja lutke Chloe za 250 funti potpuno joj je promijenila život.
“Nisam ni na minutu mislila da će biti terapeutske koristi, već sam ih željela jer su izgledale dobro. Lisa, prodavačica lutki, bila je zaista strpljiva i ljubazna prema meni i pomogla mi je da odvojim vrijeme za pronalazak lutke koja mi je najbolje odgovarala.”, rekla je Bev.
Otkad je kupila Chloe, Bev je dodala još lutaka u kolekciju. Sada je vlasnica Ryana, Angele, Coreyja, Pennie-Sui, Lydije, Lucy-Mai, Rochelle, Navaye-Rose, Freye i Maisie-Leigh. Bev čak ima i psa za lutke po imenu Bobby. Kupila je i dječja kolica, košare, sjedala za bebe, dječju odjeću, lutke i igračke. Kolekcija ju je stajala više od 5000 funti.
“U trenutku kad sam je držala, bila je poput prave bebe. Imala sam osjećaj sigurnosti i topline, natjerala me da se osjećam mirno. I od tada je sve bilo povezano s njom, a ne sa mnom. Htjela sam je voditi van i polako sam uz nju počela pobjeđivati strah.”, opisala je Bev.
“Mnogo je to novca za nekoga poput mene, ja sam u invalidskim kolicima, ne mogu raditi i nemam mnogo novca, ali za mene su moje bebe najvažnija stvar na svijetu. Vratile su mi život. Više ne patim od tjeskobe ili panike. Stvarno se osjećam kao da su me izliječile. Sada mogu izaći iz kuće, svaki dan, bez ikakve brige. Sve dok imam dijete u slingu ili u dječjem kolicima, osjećam se samopouzdano i osjećam se sigurno. Uzimam drugu bebu, ovisno o tome kamo idem. Ako odem na pregled u bolnicu, uvijek uzmem usnulo dijete,” istakla je Bev.
Ali bilo je negativnih reakcija na Bev i njezine lutke.
“Mnogi ljudi pretpostavljaju da su bebe stvarne i nagnu se da im se nasmiješe. Tek tada shvate da su lutke. Većina ljudi stvarno je ohrabrujuća i slatka. Jedna žena rekla mi je da ne misli da je to dobro za mentalno zdravlje ljudi, ali nije znala da su me one izliječile. Rekla je da moje preporođene bebe su definitivno bolje odjevene od mene. Obožavam kupovati im odjeću, posebno malu odjeću Djeda Mraza. Godinama nisam uživala u Božiću zbog svoje tjeskobe. Nikad ga nisam proslavila. Sada se vraćam u život i slavit ću svaku minutu – zahvaljujući svojim lutkama.”, ponosno je rekla Bev.
Izvor: Vecernji.hr