Bosnu i Hercegovinu preplavile su kladionice. Muškarci su ti koji se klade, mada posljednjih par godina su i žene te koje pronalaze razonodu u igrama na sreću. Neki se klade iz zabave, drugi da im prođe vrijeme, a treći jer očekuju veliki dobitak koji će im riješiti životne probleme. BiH je država s najviše registrovanih kladionica u Evropi s više od 3.200 uplatnih mjesta koje ostvaruju enormne prihode, ali većina njih ne plaća poreze, piše N1.
Piše: Merima Zavitan (Karike.ba)
Nebrojeno puta sam se zapitala, zašto su žene te koje rade u kladionici. Tokom istraživanja ove teme susrela sam se s različitim komentarima žena. Na forumu gdje sam postavila pitanje, Kanita piše: „Baš neki dan, šetajući s momkom, primijetila sam djevojku koja radi u kladionici. Stajala je ispred i pušila cigaretu. Onda sam shvatila da nikada nisam vidjela nekog muškarca da radi u kladionici. Pokrenula sam s momkom tu temu i, u suštini, nismo našli neki zajednički zaključak i razlog zašto u svim kladionicama rade samo žene.“
Dok sam pretraživala temu, primijetila sam interesantne članke u vezi Facebook grupe „Najlepše radnice u kladionicama“, na kojoj možete pronaći i različite fotografije uposlenica iz različitih gradova na Balkanu. Ukoliko ukucate na Google „radnice u kladionicama“, među prvim objavama ponudi vam FB stranicu i članke na tu temu.
Koliko su uposlenice kladionica izložene mobingu i nasilju?
Gledajući i čitajući oglase za posao, mnogo puta sam se susrela s oglasima za rad u kladionici. I svaki put sam se zapitala, koliko su uposlenice izložene riziku i mobingu od muškaraca i vlasnika.
Merima iz Breze tvrdi kako je bilo neugodnih situacija.
„Dešavalo se da su igrači jako neljubazni i bilo je slučajeva gdje su pokušavali napraviti radnice ‘budalama’. Par puta sam imala iskustvo s takvima, koji znaju lagati kako nisu fino isplaćeni, pa do onih koji su pokušavali fizički i verbalno da me napadnu ako nisu dobili, ako nisu zadovoljni i slično.“
Ističe kako je sve do pristupa, tačnije kako se uposlenica postavi prema njima.
„Sa dosta njih sam bila u korektnim odnosima, a s nekima sam čak dosta razgovarala jer su normalni, ‘na mjestu’ i nikada nisu rekli ništa pogrdno.”
Merima navodi kako za rad u kladionici treba imati jake živce, te ističe kako je psihički teško raditi ovaj posao. Govori kako ima dosta muškaraca koji su normalni i kulturni, ali isto tako da ima i onih drugih koji svaki put uporno pokušavaju da flertuju, dosadni su i ne odustaju. Druga sagovornica Matea navodi kako u tri i po godine ne može reći da je bilo sve idealno, ali negativnih iskustava nije bilo.
„Već tada su žene bile sve češći igrači tako da nisam baš bila ugrožena.“
No, ukoliko odlučite proguglati više o iskustvima radnica u kladionicama, naići ćete na svakakva iskustva. U martu mjesecu, goraždanska policija je uručila prekršajne naloge radnici sportske kladionice „Sport Plus“ i jednom muškarcu koji se kladio, zbog fizičkog napada, naročito drskog ponašanja i prekršaja protiv javnog reda i mira, piše Faktor. Riječ je o tome da je muškarac dobio određeni iznos novca na kladionici i došao u „Sport Plus“ po svoj dobitak. Međutim, tu je došlo do nesporazuma oko isplate. Kladioničar je tvrdio da je dobio više novca od iznosa koji mu je radnica isplatila, a ona mu je od dobijene sume najvjerovatnije uzela novac za PDV, na šta se on pobunio i napao je. Radnica mu je uzvratila i izgrebala ga noktima.
U aprilu ove godine, policija je pokrenula istragu nakon što im se obratila jedna žena i prijavila da joj je nepoznati muškarac u Banjaluci oteo oko 2.000 maraka. U pitanju je, prema nezvaničnim saznanjima, radnica jedne kladionice, koja tvrdi da ju je napadač uhvatio za kosu i pod prijetnjom joj silom oteo novac, piše Banja Luka portal. Mnogo puta su radnice kladionice te kojima se prijeti, koje doživljavaju nasilje od pljačkaša, stresove od nervoznih mušterija i suočavaju se sa različitim komentarima.
Kako se odlučiti na rad u kladionici?
„Na rad sam se odlučila da bih zamijenila sestru kada je trebala na trudničko. Radila sam ukupno jedanaest mjeseci (ne računajući prekide)“, govori Merima i dodaje kako se većinom djevojke koje su uposlene u kladionici susreću s predrasudama. „Nekima je taj posao ‘nepošten’, svaka djevojka koja tu radi je loša i slično“, ističe naša sagovornica.
„U kladionici sam počela raditi dan nakon završetka srednje škole, htjela sam da budem samostalna u financijskom smislu i vrlo brzo mi je pošlo za rukom. To je bilo 2008. godine i radila sam tri i pol godine. Radno mjesto u kladionici, po meni, je radno mjesto kao i svako. S tim da je najteži rad s ljudima. U to vrijeme sa 19 godina, radila sam, upisala fakultet i ono što je meni tada bilo važno plaće su bile redovne, plaćeni doprinosi“, navela je Matea za Karike.
Dok sam tražila komentare i iskustva na ovu temu, susrela sam se različitim mišljenjima. Jedan od komentara bio je: „I ja sam se uvijek pitala zašto žene. Sin mi nije radio, pa sam uvijek pitala može li muškarac. Smijali su mi se na to pitanje“, tvrdi A. P. Kasnije dodaje kako smatra da je to ponižavajuće za djevojku, gdje izaziva daljnju razmjenu komentara na forumu. Inicirana prvim komentarom javljam joj se s pitanjem, da mi kaže više o svom iskustvu. „Nemam Vam ja neko iskustvo nego jednostavno mi je bilo čudno zašto neki momak ne bi mogao raditi u kladionici. Na par mjesta sam pitala. Odgovor je bio da ne može momak. Momak koji je školovan, mlad, lijep i inteligentan, ali NE. Kasnije je dobio svoj posao i sada radi u svojoj struci.“ Mišljenja je da uglavnom vlasnici kladionica traže što atraktivnije djevojke. „Po mogućnosti s dubokim dekolteom. Po mom mišljenju je to poniženje za jednu djevojku, ali eto. Nismo svi isti“, zaključuje.
Jedan od onih koji pristupa uposlenicama kladionica s predrasudama je i vrli premijer FBiH Fadil Novalić, koji je 2016. izjednačio žene koje rade u kladionicama s prostitutkama. Naime, govoreći na konferenciji za medije 16. 9. 2016., poslije Sjednice Vlade Federacije BiH, premijer je kazao sljedeće: „Voljeli bi da igara na sreću nema nikako, uprkos tome što zapošljavaju više od 4000 radnika. Mislimo da je to šteta za jedno društvo. Po broju kladionica smo najveći u Evropi. A kladionice su pošast isto kao droga i prostitucija.“ Ubrzo nakon izjave, žene/radnice Premier kladionice poslale su „Zamolbu za javnu potporu ženama uposlenima u kladionicama“ na adrese više udruženja žena iz FBiH. U novembru 2016. nekolicina uposlenih u nekoliko kladionica u FBiH pisali su Ombudsmanu za ljudska prava s molbom da ih zaštiti od premijera FBiH Fadila Novalića. Nakon apela uposlenica, na kraju nikome ništa. Maca pojela jezik. Mislim da mnogi od nas zapravo i ne razmišljaju kako je rad u kladionicama posao kao i svaki drugi. Jednako pošten kao rad na kasi u tržnom centru, frizerskom salonu, na recepciji hotela i slično. Uslužna djelatnost koju mnoge žene rade jer moraju od nečega živjeti, školovati djecu, izdržavati sebe i obezbijediti egzistenciju.
Ko su žene koje rade u kladionicama?
Mnoge od djevojaka koje rade u kladionicama odlučuju se tokom studija, kako bi mogle finansirati školovanje. U drugom slučaju su to žene kojima odgovaraju uslovi, plata i uplaćeni doprinosi. Također, mnoge od uposlenica su majke koje od plate plaćaju troškove školovanja djece i života. Jedna od djevojaka, tokom razgovora istaknula je kako radi tu zbog bakšiša. Ne koliko zbog dnevnice, koliko zbog bakšiša od velikodušnih dobitnika i muškaraca. Navela je kako se svakodnevno susreće s komentarima različitog tipa i dobacivanjima, ali kaže da je to sasvim normalna pojava. „Ne zamaram se time. Sve je do toga kako se postavite i zauzmete stav. Najvažnije je da ste ljubazne i dobro našminkane“, zaključuje.
„Pretežno se žene zapošljavaju jer su muškarci više skloni kockanju, ali nažalost sada sve više i više žena, pa čak i radnica, kockaju“, ističe Merima. Matea smatra kako nije tačno da su samo žene uposlenice, tačno je da ih je veći broj u odnosu na muškarce. „To vam je kao da pitate zašto su za kasama u trgovinama većinom žene. Mislim da nas je ljepše vidjet’ nego muške. A s druge strane, mislim da žene imaju više strpljenja.“
Matea ističe kako je pozitivnih stvari bilo napretek – od druženja s različitim ljudima u različitim situacija. „Opet spominjem plaću i doprinose jer nam je to u poslu najvažnije. Sklapanja prijateljstava, također. Meni je kladionica bila odskočna daska. S obzirom da i sada radim s ljudima, mogu reći da sam tamo ‘ispekla’ zanat. U roku od dvije minute razgovora s nekim znam na čemu sam.“ Jako je bitno napomenuti da je Mateji rad u kladionici bio odskočna daska, jer danas obnaša funkciju direktorice Centra za razvoj i afirmaciju kulture i obrazovanja Literattus.
Jedna od sagovornica, Maida, smatra da je isti razlog zašto su žene te koje rade u trgovinama, kafanama i za šalterima. „Žene su komunikativnije, lakše je pitati bilo šta ženu. Ima i do toga da su klijenti u kladionicama većinom muškarci.“
Mnoge djevojke koje su imale prethodno iskustvo rada u kladionicama tvrde kako je to posao kao i svaki drugi. „Stvar je samo koliko ga ozbiljno shvatite. Svim djevojkama/ženama bih preporučila da samo budu ono što jesu. Da izvuku korist iz tog rada. Muškarci koji posjećuju kladionice su isti oni koji posjećuju trgovine, utakmice, tržne centre…. nije to drukčija ‘vrsta ljudi’. Dođu i troše svoj novac kao i drugdje“, zaključuje Matea za kraj teksta.
