Kada je olupina Titanika prvi put otkrivena 1985. godine, započelo je novo istraživanje o katastrofi. Ovo je donijelo više detalja o kobnoj nesreći i događajima iz noći 15. aprila 1912. godine, a slavni reditelj Džejms Kameron napravio je sa svojim kultnim filmom neraskidivu vezu između Titanika i savremene kulture.
Nedavno su slike posljednjeg čamca za spašavanje sa Titanika isplivale na internet i tako skrenule pažnju javnosti na priču o zaboravljenim žrtvama ove katastrofe čija je sudbina u mnogome bila još strašnija od onoga što su doživeli putnici koji su ostali na brodu.
Čamac “Collapsible A” bio je posljednji čamac za spasavanje koji je napustio Titanik. Zapravo, on nikada nije spušten u vodu već je u panici bačen nakon što je brod počeo da tone vertikalno stvarajući smrtonosan vrtlog. Prilikom pada jako je oštećen i uskoro je i sam bio polupotopljen.
Čamac je nekontrolisano počeo da pluta dok su desetine ljudi očajnički pokušavali da se popnu u njega. Ironično, troje od onih koji su u tome uspjeli, zapravo su se našli u smrtonosnoj zamci.
“Collapsible A” je otkriven kako pluta okeanom tek mjesec dana nakon što je Titanik potonuo, i to od strane posade broda Okeanik.
Oko 300 kilometara daleko od lokacije na kojoj je Titanik potonuo, posada Okeanika 13. maja 1912. godine, primjetila je plutajući komad drveta. U čamcu su otkrili tijela dvojice vatrogasaca koji su radili u mašinskom odjeljku Titanika i jednog putnika prve klase koji je još uvek bio u svečanom odelu. Taj putnik kasnije je identifikovan kao Tomson Bati. Ustanovljeno je da su svi preminuli od hipotermije.
U donjem dijelu čamca za spasavanje posada je našla burmu na kojoj je bilo ugravirano “Edvard i Gerda”. Detaljan prikaz njihovog otkrića i fotografije misije u kojoj je pronađen čamac, pomogli su istraživačima da identifikuju tijela i na taj način saznaju dio priče o utopljenicima.
Edvard i Gerda Lindel
Priča o paru Edvardu i Gerdi Lindel možda je jedan od najpotresnijih ljubavnih tragedija sa Titanika.
Edvard, inače radnik u fabrici cipela, u nadi za boljim životom, odlučio je da sa svojom suprugom Gerdom ode put obećane Amerike. Pošto su doputovali u Sautempton, rezervisali su kartu za treću klasu na Titaniku.
Te kobne noći nalazili su se na palubi zajedno sa dvojicom prijatelja Šveđana. Pošto je brod počeo da se uspravlja dok je tonuo, paluba je postala toliko strma da su se svi zajedno uhvatili za ruke i tako otklizali pravo u ledenu vodu.
Edvard se zajedno sa prijateljem Venerstromom popeo na spasilački čamac. Njegova supruga zauvijek je nestala u talasima okeana.
Od užasa, Edvard je posijedio u roku od 30 minuta i nedugo zatim umro. Ostali putnici su tijelo bacili u vodu kako bi olakšali čamac. Njegov vjenčani prsten sa natpisom “Edvard i Gerda” mora da mu je spao u nekon trenutku. Nakon što je otkriven predat je Gerdinoj porodici.
Tomson Bati
Bogati neženja iz Kanade, gospodin Bati, došao je u Francusku u potrazi za blažom klimom. Oštre kanadske zime mu jednostavno nisu odgovarale.
Njegov plan bio je da ostane duže u Francuskoj, ali pošto mu se jedan prijatelj sa kojim je putovao razbolio, morao je da rezerviše kartu za Titanik u posljednjem trenutku.
Gospodin Bati je napisao pismo svojoj majci obavjestivši je o svom ranom odlasku iz Evrope navodeći da se vraća kući na “neuništivom brod”. Tomson Bati je platio ogromnu sumu da bi mu u posljednjem trenutku našli kabinu u prvoj klasi. Svakako je bio jedan od najbogatijih putnka na brodu.
Nakon što je Titanik udario u ledeni breg, Bati je bio među prvim ljudima koji su se našli u ledenoj vodi Atlantika. U nekom trenutku je očigledno uspio da se popne u “Collapsible A” očekujući da će tu biti siguran.
Međutim, nije dočekao spasilački brod. Umro je od hladnoće od koje je cijelog života bježao stotinama kilometara daleko od Titanika.
