I dok BiH ima sjajne pojedince u sportu, na pitanje zašto ih nemamo više odgovor možda daje sljedeći podatak. Procjene su da se više od 50 posto djece u Bosni i Hercegovini se ne bavi sportom. Na ovaj problem država ne reaguje. Djecu pokušavaju animirati nastavnici, ali i uspješni sportisti.
Gimnastika, rukomet, košarka, fudbal zanimljivi su tek polovini djece školskog uzrasta. Procjene su – oko 50 posto njih ne bavi se sportom.
Kristina, učenica 9. razreda, počela je trenirati prije tri godine. Danas je jedna od najboljih rukometašica svoje škole. Priznaje da se često dvoumila da li ostati u udobnoj fotelji pred kompjuterom ili otići na trening.
“Mnogo puta se to desilo, ali onda razmislim o tome i shvatim da to nije dobra ideja i onda odem na trening”, rekla je Kristina Trišić, učenica 9. razreda.
Kompjuteri, telefoni, internet, igrice… Sve više djece podliježe ovoj pošasti savremenog doba. Gube vid, uče se nepravilnom držanju, ako uz to posegnu i za grickalicama, postaju gojazni.
Hoće li djeca ovako nastaviti ili će se ipak početi početi baviti sportom uglavnom zavisi od roditelja.
“Zainteresovani su koliko su im roditelji zainteresovani za sport i svjesni koliko sport može pozitivno uticati na dijete. A, sport je u ovoj eri moderne tehnologije jedan od najvažnijih segmenta za razvoj djeteta kako u fizičkom tako i u emotivnom smislu“, govori Slavica Milivojević, profesor fizičke kulture i sporta.
Borčevi rukometaši, svojim primjerom, pokušavaju animirati što više djece. Posjećuju škole koje su i sami pohađali ali danas kao državni prvaci.
Duško Hercegovac, rukometaš Borca: “Bitno je da se bave sportom zbog zdravlja i kilaže, prvenstveno zdravlja. Ne mora svako to i da podigne na neki profesionalan nivo bitno je da trenira zbog zdravlja.”
Postoje i djeca koja imaju talenat, volju i želju za treniranjem ali ne i roditelje koji to mogu finansirati.
Mirko Mikić, sportski direktor RK Borac: “Ja znam da je u današnje vrijeme ljudima mnogo i 10 maraka, ali nama to znači za finansiranje za odlaske na turnire za prevoz itd. Međutim, kao i drugi klubovi i mi imamo djce koja nisu u mogućnosti i onda kad to ustanovimo kroz razgovore sa njima, sa roditeljima, oslobađamo ih članarine.”
Dok se čeka da nadležna ministarstva na entitetskom i državnom nivou počnu više ulagati u sport – najmlađe, koliko je to moguće, motivišu nastavnici i uspješni sportisti.
Izvor: N1
