Admir Čavalić je poznati ekonomski analitičar, Tuzlak koji godinama radi na unaprijeđenju ekonomije, ali također i na raznim društvenim aktivnostima u svom gradu i kantonu. Ove izbore je kandidat za Skupštinu Tuzlanskog kantona ispred Nezavisni blok-Prva stranka. Čavalić je nosilac liste (broj 1) i shodno aktuelnim rezultatima anketa vrlo vjerovatno budući poslanik u Skupštini Tuzlanskog kantona. Koji su njegovi razlozi ulaska u politiku i zašto se kandidirao, donosimo u nastavku i to formi pisma koje je uputio u širu javnost Bosne i Hercegovine. Pored toga, dijelimo ovaj veoma zanimljivi video snimak kao kompilacija njegovog ranijeg angažamana.
https://www.facebook.com/admircavalicpage/videos/470055280164842/
Dragi prijatelji,
Kao što je nekima od vas već poznato, u proteklih nekoliko mjeseci odlučio sam se aktivno uključiti u politiku i to osnivanjem Nezavisnog bloka Bosne i Hercegovine. Jedan sam od osnivača i član Predsjedništva ovog političkog projekta, kao i glavni koordinator Nezavisnog bloka Tuzlanskog kantona.
Želim vas obavijestiti da sam prihvatio kandidaturu ispred Nezavisnog bloka kao nosilac liste (broj 1, Nezavisni blok i Prva stranka) za Skupštinu Tuzlanskog kantona. Pored mene, na listama Nezavisnog bloka Tuzlanskog kantona se nalazi red uglednih pojedinaca, poput: prof. dr. Amre Bratovčić, privrednika Almira Šahinpašića, profesorice Nermine Hodžić, vijećnika Edina Ibriševića, privrednika Ramiza Karića, profesorice i magistrice Maide Sejdić, profesorice Munevere Rahmanović-Hrbat, magistra Hasana Osmanovića, kriminologa Edina Džambića, prof. dr. Emira Džambegovića, dugogodišnjeg nezavisnog vijećnika Seada Hotovića, borca Hariza Mahmutovića, ratnog heroja Senada Ikanovića i brojnih drugih koji su pomogli osnivanju i realizaciji ideje ovog političkog projekta na području našeg kantona.
Kada je riječ o odluci za ulazak u politiku, iskreno, razloga je mnogo. U proteklih desetak godina koliko sam aktivan u široj javnosti BiH dosta ljudi mi je sugerisalo da bi se trebao uključiti u politiku, a kako bi promijenio postojeće stanje. Njihov argument se odnosio na to da posjedujem jasno definisanu viziju i set rješenja za unaprijeđenje ekonomije, koji će ostati samo tragovima u mojim nastupima, radovima i knjigama, ako ne postanem političar i pokušam nešto promjeniti. Pritom su mi neki drugi, politički aktivni pojedinci, nudili određene ministarske, savjetničke i u (javnom sektoru) upravljačke pozicije, ali nisam to prihvatao, jer bih time postao samo jedan od mnogobrojnih poslušnika političke elite. Svejedno, hvala im na tome jer znam da su u pitanju bile dobre namjere. Znajući da nam nedostaje zaista malo da naša zemlja i kanton krenu naprijed, lično sam frustriran time da domaćom politikom upravljaju samo interesom vođeni pojedinci, koji su pritom nepismeni, odnosno oslobođeni bilo kakve volje za intelektualnim naporom u funkciji pronalaženja konkretnih rješenja. Dozvolite da iskoristim i proširim misao velike Elenor Ruzvelt – to su oni koji niti se bave idejama i događajima, a niti drugim ljudima, već samo sobom – kako zaraditi više, kako zaposliti vlastitu porodicu i prijatelje, uhljebiti stranačke kolege itd. Nažalost, takvi su većina, naročito na području Tuzlanskog kantona i žao mi je da u našem kantonu nema javno istaknutih intelektualaca koji bi imali hrabrosti i znanja da se suprotstave ovome. Možda je osnovni razlog izostanka bilo kakve reakcije to što su domaći intelektualci obično (budžetski) ovisni o politici, pa ih donekle i razumijem, jer političari imaju direktnu kontrolu nad njihovim životima. Hvala Bogu, moja egzistencija se uvijek vezala za realni sektor i međunarodni angažman, tako da nemam navedeni problem, što mi omogućava slobodu govora i argumentovane kritike (što i radim sve ove godine). Kao razlog navodim i činjenicu da u posljednjih nekoliko godina moj grad, Tuzla, zajedno sa Tuzlanskim kantonom u kojem živim, značajno zaostaju za ostatkom države i to po pitanju razvijenosti, nezaposlenosti, visine nadnica, ali također i kvaliteta života, naročito kada je riječ o ekologiji (zagađenost zraka najviše) i uopšteno stanju infrastrukture (putevi, zgrade itd.). Ponekad izgleda kao da sami vodimo politiku izolacionizma koja nam onemogućava da učestvujemo u nekim pozitivnim trendovima koji se dešavaju u zemlji. Naposljetku, moram biti i iskren i predstaviti vlastitu bojazan koja mi se pojavljuje kada posmatram kćerku koja odrasta. Ne želim da živi u jednom od najzagađenijih gradova u Evropi, da ide u škole u kojima se uči po zastarjelim nastavnim planovima i programima, te da na kraju završi obrazovanje tražeći poslove na kojima se dobivaju minimalci ili, još gore, da se zaposli u javnom sektoru i postane uhljeb.
Zbog svega navedenog, ali i zbog činjenice da se već deset godina, većinom dobrovoljno, vođen idejama i ličnim principima zalažem za prosperitetniju BiH i to putem javnog angažmana (kolumne, članci, TV nastupi, intervjui), istraživanja i obrazovanja (knjige, članci, domaća i inostrana predavanja, treninzi), nevladinog sektora (konferencije, festivali, edukacije), odlučio sam da se politički aktiviram i da sam sebi dokažem, kao i svima onima koji su me godinama nagovarali na to, da mogu promijeniti domaću politiku (prije svega kantonalnu, a zatim i ostale nivoe vlasti). Smatram da posjedujem dovoljno kapaciteta za ovo, ali i hrabrosti/neovisnosti kako bi mogao sve to javno predstaviti i sprovesti u djelo. Za one koji me ne poznaju, pored formalnog obrazovanja, a koje je uvijek dosadno za nabrajati (doktorant na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, dvostruki magistar, profesor ekonomije itd.) i radnog iskustva (predavač, direktor udruženja, konsultant, asistent na fakultetu, trener, edukator, menadžer), dozvolite da budem malo kreativniji pa navedem* da sam preveo, objavio i besplatno podijelio oko 10.000 knjiga na temu ideja za bolju ekonomiju. Dalje, da sam organizovao događaje za oko 20.000 učesnika, opet u vezi ideja za unaprijeđenje društva i ekonomije. Pritom sam radio sa oko 500 mladih osoba, koje sam educirao i trenirao da postanu uspješni poduzetnici. Obilazio sam sela, mjesne zajednice i gradove, kako bih govorio o ekonomiji i educirao što veći broj svojih sugrađana. Na medijima sam nastupio preko 500 puta (i da, bio sam direktni gost Face TV sa Senadom Hadžifejzovićem), da li u vidu izjave, intervjua, kolumne, teksta i slično, opet naglašavam, vođen misijom za bolje bh. društvo. Sve je počelo objavom dokumentarnog filma “Ekonomija”, u okviru kojeg sam kao student objasnio probleme i predložio rješenja za ovdašnju ekonomiju. Kao konsultant, radio sam konsultacije za preko 20 domaćih poduzeća, 10 inostranih organizacija i nekoliko vladinih dužnosnika. Broj održanih predavanja u BiH ne brojim, ali sam ih u inostranstvu održao oko 20 puta i to u zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, Velike Britanije, Austrije, Turske, Indije, Gruzije, Maroka, Danske itd. Ukupno na četiri kontinenta. Objavio sam dvije knjige i preko 50 naučnih radova, kako u domaćim, tako i inostranim naučnim časopisima i zbornicima sa naučnih konferencija. Obišao sam oko 40 zemalja, uključujući 16 američkih država, što mi je donijelo blagodat izuzetno širokih pogleda i otvorenosti (poštovanja) za druge i drugačije. Zapošljavam ili sam ranije zapošljavao na desetine mladih osoba, te sam shodno vlastitom zalaganju, u našu zemlju uveo na stotitne hiljada KM projektnih investicija. Ovo su samo neki segmenti mog aktivizma i akobogda planiram još duplo više ostvariti za kraći vremenski period. Sve aktivnosti koje radim u životu imaju jednu zajedničku stvar – sve što radim nastojim da radim strastveno i srcem, vođen idejama prije svega.
Pošto se od političara očekuje da obećava, ja ću ipak iskoristiti glagog “garantovati” tj. umjesto da obećavam, ja garantujem da je moj osnovni razlog** ulaska u politiku ideja promjene i da prije svega želim raditi na suštinskoj, a ne kozmetičkoj promjeni stanja u Tuzlanskom kantonu. Ono što također garantujem je da imam luksuz da samostalno i nezavisno donosim odluke i da ja iznad sebe imam i priznajem samo dragog Boga kao onog koji upravlja našim sudbinama. Znači, maksimalno sam neovisan i mogu donositi odluke koje su u skadu sa mojim svjetonadzorom i uvjerenjem, a za dobrobit kantona u kojem živim. U životu sam imao dosta iskušenja, čak i onih koja su podrazumijevala mogućnost smrti, što me je kao čovjeka oblikovalo na način da razvijem poseban osjećaj sabura spram budućih izazova. Također, nemam evidentiranih dugova, niti bilo kome dugujem nešto, osim potencijalnim biračima kojima garantujem pozitivne promjene. Mogu garantovati da, kada budem izabran, neću biti poslanik u skupštini koji ne predlaže zakone ili izmjene zakona odnosno onaj koji ne radi za vrijeme svog mandata. Neću biti ni onaj poslanik koji samo šuti i koji se ne javlja ili se ne smije javiti za riječ. Poznajući sebe, vjerujem da ću biti šampion po pitanju broja predloženih inicijativa, zakonskih rješenja itd. Svakako neću biti poslanik koji mijenja broj telefona poslije izbora (moj broj mobitela je 062/847-175) ili ne ide u kafiće gdje obično pije kafu i gdje se obično kreće. Kao što sve moje kolege, studenti, i svi poznanici sa kojima radim znaju, moj broj je uvijek isti i gdje god se nalazio, nastojim se javiti i odgovoriti na pozive, te pomoći koliko god sam u mogućnosti. Pritom imam lični motiv – sve u životu što sam postigao i ostvario, ostvario sam sȃm, vlastitim znanjem, trudom, radom i zalaganjem, uz velikodušnu emocionalnu podršku svoje porodice***. Ako bih ikada u životu osjetio da sam krenuo lakšim putem zbog toga što sam po bilo kojem osnovu povlašten, odmah bih se vratio nazad i prihvatio teži put. Sve ovo sam radio i još uvijek radim zbog jednog principa, a to je da mogu mirno spavati i biti čist pred sobom, ljudima i Bogom.
Ono što mogu garantovati, a što Nezavisni blok kao projekat čiji sam osnivač predlaže, jeste da ću raditi na suštinskim pitanjima koja se tiču života građana na području Tuzlanskog kantona. Data pitanja nisu krupna politička pitanja bez ikakvog rješenja, već problemi koji se tiču nezaposlenosti, odlaska mladih osoba, korupcije i nepotizma, lošeg zdravstvenog sistema, sporog pravosuđa, katastrofalne ekološke situacije i još gore infrastrukture. Za ove probleme nudim konkretna rješenja, koja su sadržana u nizu radova i tekstova koje sam ranije publikovao, kao i onima koja ću tek objaviti u skladu sa tokom izborne kampanje. Pošto smatram da se pravi patriotizam mjeri shodno borbi protiv ovih problema, od mene vjerovatno nećete puno čuti o krupnim, nacionalnim pitanjima i slično. Tuzlanski kanton ima i dovoljno problema za sebe da bi se bavili sa stvarima koje su prije svega u nadležnosti drugih nivoa vlasti, ali također i koji su u ovom (kratkom) roku nebitni za naše živote. Moram dodati i da nisam populista, te da se kao intelektualac ježim populizma. Zbog toga mjerite moje zalaganje i patriotizam time da li sam ponudio stvarno rješenje, da li posjedujem relevantnu argumentaciju i slično, a ne visinom mog glasa tj. da li galamim ili izlazim na proteste. Mišljenja sam da sam za vas dosta korisniji ako konkretno radim, a ne samo demagoški galamim, kako nerijetko rade parlamentarci na svim nivoima vlasti. Iskreno, znam da ću tu imati i problema, naročito u izbornoj kampanji jer su nažalost građani navikli na takve. Ja ću samo nuditi argumente, bez ‘ad hominem’ napada na političke suparnike i bez pretjerane buke. Ne planiram dobiti izbore pod svaku cijenu, već kao slobodan pojedinac, kakav i jesam, zajedno sa načelima koja me vode u životu. Shodno tome, bez obzira da li pobijedio (a hoću akobogda) ili ne, ostajem isti čovjek, koji se javno zalaže sa promjene, sa istom Facebook stranicom koja radi, djeluje i objavljuje materijale i mimo izbora i izborne kampanje (odmah da navedem da svoje statuse, komentare i slično ne objavljujem “nazor” samo zato što se izbori bliže, već da je to nešto što ja radim, kao dio radnog angažmana, tokom čitave godine).
Za kraj, bez ikakvog straha od loših ljudi i loših politika, ili straha od neuspjeha, odgovorno tvrdim da će moj politički angažman biti usmjeren samo, i naglašavam samo, zarad unaprijeđenja Tuzlanskog kantona, kao i ostalih dijelova države Bosne i Hercegovine. Odgovorno i časno pristupam ovome, te će moja izborna kampanja biti “školska” po uzoru na razvijene zemlje svijeta – nudim argumente, rješenja, otvorene razgovore i podršku shodno mogućnostima koje posjedujem. Cilj mi je da 8. oktobra, dan poslije izbora, bez obzira na rezultat, budem čista obraza i mirnog sna.
Vaš, sa izuzetnim poštovanjem,
Admir Čavalić, MA, doktorant na Ekonomskom fakultetu u Tuzli
ekonomski analitičar, direktor nevladine organizacije i glavni koordinator Nezavisnog bloka TK
* Ne volim se pretjerano hvaliti vlastitim dostignućima i to znaju oni koji me poznaju, ali moram ovo napisati zbog popularne fraze «Ta će on?». Iako se dosada nisam osvrtao na takve komentare, mislim da je korisno da ih sada u startu preduhitrim radi potencijalnih birača koji bi glasali za mene i politički projekat iz kojeg dolazim. Kada je čovjek mlad, onda neki ljudi postaju skeptični da ima kompentencija da uradi nešto. Opet, kada ostari, onda ga napadaju zbog nedostatka energije. Ovim tekstom sam upravo nastojao odgovoriti na ove kritike.
** Nažalost većina političara ulazi u politiku zbog materijalnog interesa. Kako ne bi bilo dezinformacija po tom pitanju, nudim početne informacije – hvala Bogu materijalno sam obezbijeđen i relativno dobro živim. Imam nafaku da u svakom trenutku mogu negdje predavati i koristiti se svojim znanjem. Kao parlamentarac u Skupštini TK dužan sam 20% sredstava od primanja izdvojiti za posebni fond Nezavisnog bloka, koji će pomagati ugroženima i vršiti stipendiranje. Već sam ranije potpisao ugovor po ovom pitanju. Pored toga, planiram uložiti još 20% zarad osnivanja vlastite fondacije koja će raditi isto kao i Fond NB-a, ali samo za područje TK. Još 20% sredstava će se koristiti za poseban pravni tim čiji će jedini zadatak biti da me prate tokom četiri godine u vezi predlaganja i usvajanja zakona za unaprijeđenje stanja u TK. Na kraju, još 10% od mojih primanja će biti uvijek dostupno za mlade poduzetnike sa područja TK koji budu imali dobru ideju za pokretanje vlastitog biznisa. Dakle, sve u svemu, 70% mojih primanja će se odmah podijeliti. Ako neko smatra da trebam isto uraditi i sa ostalih 30% i da ima dobru ideju za to, neka mi slobodno javi, jer iskreno materijalna kompenzacija nije moj motiv ulaska u politiku.
*** Dolazim iz radničke porodice. Djed je plaketom nagrađeni rudar udarnik, rahmetli nena je bila dugogodišnja radnica u Solani d.d. Tuzla. Otac je samostalni poduzetnik – uspješni pčelar; mati certificirani računovođa; supruga marketar, a kćerka je još uvijek beba. Vlastita primanja ostvarujem u obrazovnom i nevladinom sektoru, te kroz rad sa kompanijama u realnom sektoru.
*Sponzorisano – stavovi iznijeti u tekstu nisu lični stavovi novinara ili stavovi redakcije Kameleona
