
Dječak koji je izvršio masovno ubistvo u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” dugo je planirao napad, pažljivo birajući trenutak kada će njegovo odjeljenje boraviti u kabinetu historije – prostoriji najbližoj izlazu iz škole.
Parnični postupak koji se vodi protiv maloljetnog počinioca, njegovih roditelja Vladimira i Miljane Kecmanović, te škole, po tužbi dječaka D. J. koji je ranjen u napadu, danas je okončan u Višem sudu u Beogradu. Na završnom ročištu saslušani su sudski vještaci – neuropsihijatar i dječiji psiholog, koji su analizirali mentalno stanje i uračunljivost dječaka.
Iako je punomoćnica Kecmanovića, Marina Ivelja, zatražila isključenje javnosti s ročišta, sudija je odlučila da suđenje ostane otvoreno, navodi Telegraf.rs.
Svjestan svojih postupaka
Neuropsihijatar Aneta Lakić, prva vještakinja koja je davala iskaz, pojasnila je da je dječak bio u srednjem periodu adolescencije, jer je tada imao 13 godina. Naglasila je da se adolescentska klinička slika promijenila u odnosu na ranije definicije.
Prema njenoj procjeni, maloljetni izvršilac zločina imao je sposobnost rasuđivanja u trenutku napada.
– Utvrđeno je da njegova sposobnost upravljanja postupcima nije bila bitno smanjena. Moguće je da je imao kratkotrajnu ometenost, ali je sve unaprijed isplanirao. Tvrdio je da se ne sjeća dijela događaja zbog zvuka pucnja, ali se postavlja pitanje kako ga nije ometao već prvi hitac. Ubio je školskog čuvara kako mu ne bi poremetio plan, potom i dvije djevojčice koje nije poznavao. Kada mu se ispraznio okvir, izašao je iz učionice, napunio pištolj i vratio se da nastavi s pucnjavom – rekla je Lakić.
Dodala je da je bio svjestan postojanja nadzornih kamera u hodniku, ali i činjenice da ih u učionici nema. Njegovo ponašanje, prema riječima vještaka, ukazuje na visok stepen samokontrole i planiranja.
– Kada smo ga pitali kako se nije uplašio tolikog prizora krvi, rekao je da nije gledao u krv, već samo pucao. To pokazuje da se sjeća – istakla je.
Nije djelovao u afektu
Lakić je navela da je dječak, suočen s problemom tokom pucanja (ispražnjen okvir), ostao pribran. Skočio je kroz prozor učionice, a kasnije je precizno opisivao detalje, uključujući i osobu koju je vidio ispred škole.
– Njegova uznemirenost tokom pucnjave nije bila primjetna. Na snimku se jasno vidi da smireno mijenja okvir. Čak ni broj žrtava ga nije potresao. Tvrdio je da nije znao koga je pogodio, ali istovremeno priznaje da je gledao u tijela. Iskaz uzimamo s rezervom – objasnila je vještakinja.
Pregled dječaka trajao je četiri dana. Vještakinja je zaključila da je dječak prvenstveno razmišljao o sebi i da je bio svjestan činjenice da zbog svojih godina ne može krivično odgovarati.
Na pitanje punomoćnice da li je znao granicu krivične odgovornosti, vještakinja je navela da je dječak tokom razgovora mijenjao izjave, u jednom trenutku rekavši da mu “odgovara boravak u ustanovi”, gdje se osjeća sigurno.
– Rekao je: “Ovde me čuva policija, ovde sam siguran od osvete roditelja”. Zna kako da se zaštiti i pokazuje visok nivo samoodržanja. Kada se tokom razgovora dotaklo nešto što ga je uznemirilo, tražio je ljekara – dodala je Lakić.
Nepoznat motiv, ali bez znakova psihoze
Prema dostupnim podacima, nije bilo vidljivih naznaka da će dječak počiniti zločin. Tokom boravka u psihijatrijskoj ustanovi nije pokazivao simptome koji bi otkrili njegov motiv.
– Nismo uspjeli da utvrdimo zbog čega nije odustao. Naveo je da je zaboravio prvobitni razlog i da je morao da izmisli drugi. Rekao je i da mu je “nekad bilo zanimljivo da bude psihopata, jer su ih u Americi veličali”. Čak je taj dan slagao majku da nema prvi čas, kako bi izbjegao pratnju do škole. Precizno je tempirao sve – rekla je vještakinja.
Dodala je da dječak nije imao razvijen osjećaj moralne odgovornosti, ali nije ispoljavao psihotične simptome.
– Na klinici je naučio da kaže “žao mi je”, ali bez autentičnog osjećaja. Na pitanje šta bi sada uradio, rekao je da bi možda pokušao da izbjegne napad jer se školska godina bliži kraju. Nedostaje mu osjećaj krivice – navela je.
Na pitanje advokatice da li je dječak iskazivao religijske potrebe, odgovoreno je da je zahtjev za duhovnikom “doživio kao nešto što je prošlo”, bez vidljivog interesa.
Tinjajući bijes
Psiholog Sonja Pantović kazala je da nije uočena psihoza, ali postoji potencijal da se u budućnosti razvije. Prema njenim riječima, dječak subjektivizuje realnost i zaokupljen je detaljima koji drugima promiču.
– Njegov identitet nije u potpunosti formiran. Iako razumije posljedice, ne posjeduje razvijenu moralnu svijest koja bi generisala osjećaj krivice. Prepoznaje razliku između dobrog i lošeg, ali tu granicu ne poštuje – zaključila je.
Punomoćnica Kecmanovića zatražila je dodatno psihološko i neuropsihijatrijsko vještačenje nakon uvida u PET sken, ali je sud odbacio sve prijedloge za nove dokaze i okončao postupak.
Presuda će biti donesena u pisanom obliku. Ovo je treći završen parnični postupak u vezi sa tragedijom u “Ribnikaru”, nakon što su prethodno presuđene tužbe porodica devetoro ubijenih i nastavnice historije.