Dobar dio javnosti nedavno su zaokupili blagonakloni stavovi Roberta De Nira, kultnog glumca i proslavljenog oskarovca, o Srbiji iznijeti u, kako je naznačeno, “engleskim medijima”.
Čak je i površna provjera stranih portala bila dovoljna da se utvrdi da ne postoje ni tragovi takvih informacija. Što implicira u kakvom stanju su mediji u Srbiji, ali i javno mnjenje.
Brojevi klikova i posjete stranicama su se povećavali, dok se informacija da se po navodnom sopstvenom priznanju Robert De Niro osjeća kao Srbin viralno širila. “Engleski mediji” pišu, a srpski se utrkuju da prenesu De Nirrvu osudu NATO intervencije u Srbiji, ali i navode da ga inspirišu istorijske ličnosti, poput Dragoljuba Mihailovića i Slobodana Miloševića.
“Vjerovatno je De Niro poželio da bude Srbin zbog ovog povećanja plata ili ne znam čega. To služi da narod malo zaboravi na sve što se dešava i tako se pusti neki balončić i da narod kaže ‘eto vidiš teško nam je, ali veliki su uz nas'”, komentar je glumca Branislava Trifunovića na činjenicu da je potpuno neprovjerena vijest, čiji je glavni protagonista svjetski poznata ličnost, u ponedeljak na nekoliko sati obuzela pažnju javnosti u Srbiji.
Ne želeći da ulazi u motive puštanja takvih informacija kolega našeg sagovornika, Nebojša Glogovac, smatra da bi se tako nešto moglo uklopiti u kontekst laganijih sadržaja uoči novogodišnjih praznika.
“Vjerovatno je neko iz neke propagandne mašinerije koja je i dio neke politike ocijenio da bi to prijalo narodu, da neko tako veliki i važan kao što je on, bude dio nas na fiktivan način”, smatra Glogovac, koji je odigrao Dragoljuba Dražu Mihailovića u serijalu na javnom servisu, u kom je četnički komandant romansirano prikazan.
Niko sa sigurnošću ne može da kaže odakle su se i kako pojavili navodi tobožnjeg intervjua zvijezde “Razjarenog bika”, “Taksiste” ili “Lovca na jelene”, u kome dominiraju stavovi koji koincidiraju sa vjerovanjima i ponašajem čije je izvorište u devedesetim godinama. Kao i tendecije za revizijom antifašističke borbe ili potencijalnih simpatija prema Slobodanu Miloševiću.
Dragoljub Mihailović je podsjetimo označen kao “prvi gerilski borac protiv fašizma”, a Milošević “tragična ličnost šekspirovskog kalibra”.
“Svakako je tu Robert De Niro sjajan izbor, jedino se nadam da će uskoro i Al Pacino da nas podrži i to je to onda”, šaljivim tonom poručuje Marko Dražić, član redakcije Njuz neta satiričnog portala.
On podvlači da su mediji još jednom sami razotkrili neprofesionalizam koji u njima vlada.
“Ajde ranije prije 10, 20 ili 30 godina kada je to bilo teže provjeriti. Ali danas kada imamo internet svako može na Googleu da ukuca tu njegovu izjavu. Malo da pogleda gdje se to pojavilo da dođe do izvornog sajta. Meni je to potpuno nevjerovatno, to je posao koji iziskuje od pola do dva minuta. Nevjerovatno je da to niko nije uradio”, ističe Dražić.
Nešto kasnije grešku su donekle ispravili B92 i “Politika”, koji su utvrdili da su De Nirovi navodi nepostojeći.
Vojislav Žanetić, publicista i humorista kaže da su mediji ovakvim svojim odnosom još jednom opasno ugrozili svoj kredibilitet.
“Lako može da se desi da uskoro počnu da nam se javljaju vijesti sa mnogo ozbiljnijim ličnostima i temama. Da se rijetko bave provjeravanjem izvora to je problem koji će dovesti u konačnici do toga da mi medijima nećemo vjerovati ništa”, zaključuje Žanetić.
Šta to, sa druge strane, govori o javnom mnjenju društva u kome reality programi obaraju rekorde gledanosti, tabloidna štampa tiraže, a osuđivanom kriminalcu odlaže odlazak u zatvor zbog “neodložnog” – boravka u programu “Farma”?
Ivana Kronja, sociološkinja kulture, zaključuje da kao i u devedesetim na javnoj sceni dominiraju populistički sadržaji, što je pokazatelj teških uslova u kojima živi većina građana.
“I ovaj slučaj funkcioniše u jednom žanrovskom melodramskom okviru koji je simptomatičan za tragične situacije u nekim društvima. U tom smislu je aktuelan i za devedesete, a nažalost i danas kada se veoma teški problemi nastavljaju.Vidi se da mi nekako imamo potrebu, kao mala i ugrožena sredina u svakom smislu, najprije ekonomski i egzistencijalno, ugroženosti identiteta, političkih sloboda i medijske nepristrasnosti, da se onda na neki romansiran način hvatamo za neke simbole koji će nešto reći u naše ime i o nama”, zaključuje sociološkinja kulture Ivana Kronja.
IZVOR: slobodnaevropa.org
