Željan Pilavdžić, legenda grada, jedan je od onih Tuzlaka koje prepoznajemo na ulici.
Košarkaš, veliki čovjek, a zatim trener. Čovjek koji je tuzlanski klub u vremenu nezavisne BiH odveo do tri titule prvaka i četiri naslova u Kupu BiH, sada je teško bolestan.
Tuzlaci pamte, ali gradska uprava zaboravlja ljude. Bitni su samo dok su dovoljno uspješni, zdravi i spremni da presijecanjem vrpce ili zajedničkom fotografijom dodaju koji poen vlastodršcima našeg grada.
Dok god se mogu iskoristiti u predizborne i reklamne svrhe dobrodošli su na prijemima, skupovima i medijskom predstavljanju gradske pozicije.
Nije Željan jedini koji je zaboravljen, za kojeg nema empatije niti pomoći, ali je jedini koji je tuzlansku košarku nakon priznavanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine odveo u Evropu i tamo pobijedio jače i skuplje klubove.
Naša novogodišnja želja za Željana i sve tuzlanske zaslužne građane je da se napokon na nivou grada oformi komisija ili fond za pomoć i zbrinjavanje kulturnih i sportskih radnika našeg grada.
Na našu žalost to su ljudi koji i za vrijeme aktivnog rada imaju minimalna primanja uzrokovana lošim finansijskim stanjem i pozicijom sporta i kulture u društvu. Onog momenta kad im zatreba pomoć i kad nisu više u stanju da rade i doprinose prepušteni su na njegu i skrb porodice i prijatelja.
Mi smo ubijeđeni u to da saigrači i prijatelji nisu zaboravili niti jednog Željana našeg grada. Mi se takođe nadamo da i grad ima razumijevanja i volje da ispravi nepravdu i nepravedan tretman kulture i sporta kao i ljudi koji ih predstavljaju.
Autor: Valter Tuzlanski
