Veliki broj ljudi širom svijeta prisiljen je na samoću zbog pandemije koronavirusa. Međutim, socijalno distanciranje potpuno se podudara s našim težnjama za društvenom povezanošću, što je temelj ljudske evolucije
Odjednom suočeni s nedostatkom socijalnih interakcija, mnogi od nas sada se osjećaju usamljenije. Da bismo prebrodili usamljenost, nastojimo ispuniti prazninu korištenjem društvenih mreža, piše Theconversation.com.
Kad provodimo vrijeme s drugom osobom doživljavamo unutrašnje zadovoljstvo. Studije skeniranja mozga pokazuju da se subkortikalne regije mozga, kao što je ventralni striatum, aktiviraju kada čovjek prima novčane i socijalne nagrade. Kad se osjećamo usamljeno i odbačeno, umjesto toga aktiviraju se regije mozga povezane s uznemirenošću. To bi moglo biti posljedica evolucije koja nas tjera da uspostavimo i održavamo društvene veze kako bismo osigurali opstanak.
Usamljeni ljudi također se negativnije fokusiraju i anksiozno promatraju ljudske namjere. Ponekad to može postati toliko snažno da nas čini još usamljenijima – stvarajući začarani krug.
Nisu svi ljudi isti. Osobe s ekstrovertnijim tipom ličnosti traže više društvenih aktivnosti, imaju intenzivniji pristup društvenim mrežama. S druge strane, neurotičniji ljudi više se izoliraju.
Usamljenost je već neko vrijeme prepoznata kao značajna prijetnja tjelesnom i mentalnom zdravlju. Pa kako se najbolje nositi sa usamljenošću i izolacijom?
Ako se osjećate usamljeno, pokušajte identificirati negativne misli i definisati ih samo kao pretpostavke, a ne kao činjenice. Drugo, pridruživanje grupi za podršku pokazalo se kao veoma dobro i produktivno.
Društveni mediji često se kritikuju. Ali mnogi ljudi koji se samoizoliraju sada se oslanjaju na internet i njegove alate. Važan aspekt koji nedostaje u društvenim medijima poput Facebooka, Instagrama i Twittera je neverbalni znak – poput osmijeha, geste ili pogleda. Iako internetski alati mogu biti korisni tokom izolacije, fizička prisutnost druge osobe ipak nedostaje.
