Nova analiza koju su objavili organizacija ‘Save The Children’ i UNICEF pokazuje da bi ekonomski pad, zbog pandemije COVID-19, mogao do kraja ove godine gurnuti do 86 miliona više djece u siromaštvo, što je povećanje od 15 posto.
U analizi se ističe da bi, bez hitnih mjera za zaštitu porodice od finansijskih teškoća prouzrokovanih pandemijom, ukupan broj djece koja žive ispod nacionalne granice siromaštva u državama s niskim i srednjim prihodima, mogao do kraja godine da dostigne 672 miliona. Gotovo dvije trećine te djece živi u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji.
Države širom Evrope i centralne Azije mogle bi da osjete najznačajnije povećanje, čak do 44 posto širom regije. Latinska Amerika i Karibi mogli bi da osjete porast za 22 posto.
Kako navodi izvršna direktorica UNICEF-a Henrietta Fore pandemija koronavirusa pokrenula je neviđenu društveno-ekonomsku krizu, koja crpi resurse za porodice širom svijeta.
– Opseg i dubina finansijskih teškoća među porodicama prijeti da poništi godine napretka u smanjenju dječijeg siromaštva i ostavi djecu uskraćenu za osnovne usluge. Bez usklađenih akcija, porodice koje jedva sastavljaju kraj s krajem mogle bi biti gurnute u siromaštvo. Najsiromašnije porodice mogle bi se suočiti s pogoršanjem situacije, kakva nije viđena decenijama – kazala je.
-
Nova analiza koju su objavili organizacija ‘Save The Children’ i UNICEFFOTO: ILUSTRACIJA
Kvalitet usluga
Organizacija ‘Save The Children’ i UNICEF upozoravaju da je utjecaj globalne ekonomske krize izazvane pandemijom, i s tim povezane politike obuzdavanja, dvostruk.
Neposredni gubitak prihoda znači da su porodice u manjoj mogućnosti da priušte osnovne stvari, uklјučujući hranu i vodu, te je manja vjerovatnoća da će pristupiti zdravstvenoj zaštiti ili obrazovanju i više su izložene riziku od dječijih brakova, nasilјa, iskorištavanja i zlostavlјanja.
Također, kad dođe do pojave fiskalne kontrakcije, može doći do umanjenja dosega i kvaliteta usluga od kojih porodice zavise.
Za najsiromašnije porodice, nedostatak pristupa uslugama socijalne zaštite ili kompenzacionim mjerama dodatno ograničava njihovu sposobnost da se pridržavaju mjera suzbijanja epidemije i fizičke distance, te se na taj način dodatno povećava njihova izloženost infekciji.
Kako kaže izvršna direktorica organizacije „Save The Children“ Inger Ashing ‘šokantni utjecaji pandemije COVID-19 ozbiljno će pogoditi djecu’.
– Djeca su ranjiva, čak i na kratke periode gladi i neuhranjenosti. To potencijalno utječe na njih, kroz cijeli život. Ako budemo djelovali sad i odlučno, možemo spriječiti i zaustaviti pandemijsku prijetnju, s kojom se suočavaju najsiromašnije države i neka od najugroženije djece – dodala je.
Socijalna zaštita
Za izvještaj kaže da bi ‘trebalo da bude poziv na buđenje cijelom svijetu’.
– Siromaštvo nije neizbježno za djecu – naglasila je.
. To je značilo da porodice neće biti u mogućnosti da izdrže finansijske šokove, produžavajući začarani krug međugeneracijskog siromaštva. Samo 16 posto djece u Africi ima socijalnu zaštitu.
Stotine miliona djece i dalјe su siromašni na više nivoa. To znači da im nedostaje zdravstvena zaštita, obrazovanje, pravilna ishrana ili adekvatno stanovanje, što je često odraz nepravičnih ulaganja vlada u socijalne usluge.
Za djecu koja žive u državama koje su već pogođene sukobima i nasilјem, utjecaj ove krize će dodatno povećati rizik od nestabilnosti i domaćinstava koja će pasti u siromaštvo.
U regiji Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, gdje živi najveći broj djece kojima je pomoć potrebna zbog sukoba, najveća stopa nezaposlenosti je među mladima, dok skoro polovina djece u regiji živi u mnogostrukom siromaštvu.
– Da bi se pozabavili i ublažili utjecaji pandemije COVID-19 na djecu iz siromašnih domaćinstava, organizacija ‘Save The Children’ i UNICEF pozivaju na brzo i veliko širenje sistema i programa socijalne zaštite, uklјučujući novčanu pomoć, obroke u školama i dječije dodatke sve ključne investicije koje se bave neposrednim finansijskim potrebama, postavljajući temelј državama u pripremi za buduće šokove – navodi UNICEF BiH.
Vlade također moraju da ulažu u druge vidove socijalne zaštite, fiskalnu politiku, zapošlјavanje i intervencije na tržištu rada za podršku porodicama.
To uklјučuje proširenje univerzalnog pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim uslugama i ulaganje u politike koje su naklonjene porodici, poput plaćenog odsustva i brige o djeci.
Od početka pandemije COVID-19, mnoge države su već povećale svoje programe socijalne zaštite.
