Svi tražimo sreću, zar ne? Ali u svijetu u kojem život prolazi užurbano i emocije se smatraju „slabostima“, Danska možda kreće novim putem.
Ova je evropska država odavno poželjno mjesto rada i njihova cjelokupna kultura nas ima mnogo toga za naučiti. Pa, šta je to sat empatije u Danskoj i šta možemo naučiti iz njega?
Svjetski izvještaj o sreći Ujedinjenih nacija provodi istraživanje od 2012. u kojem je 155 zemalja širom svijeta rangirano prema sreći njihovih stanovnika. Izvještaj je Dansku svrstao među najsretnije zemlje, a zemlja nikada nije pala ispod trećeg mjesta u posljednjih 7 godina. Najveći faktor koji doprinosi podacima Danske je sat empatije u njihovim školama.
Sve je počelo 1993. godine, od kada sve škole u Danskoj imaju jedan sat sedmično posvećen „Klassens tid“. Studenti u dobi od 6 do 16 godina moraju pohađati ovaj osnovni čas koji je fokusiran na empatiju.
Studenti rade na tome da budu empatičniji što im pomaže da izgrade bolje odnose i budu uspješniji kasnije u životu. Takođe pomaže u sprečavanju zlostavljanja u školama. Najbolji poduzetnici, čelnici i menadžeri zaklinju se važnošću empatije i Danska osigurava da njihove buduće generacije budu na dobrom putu ka uspjehu i sreći. Tinejdžeri imaju veliku korist od ovakvih časova jer u ovoj dobi često imaju tendenciju da razvijaju narcističke osobine. To što su empatični usmjerava ih i fokusira.
Tokom nastave pod nazivom Klassens tid, studenti se potiču da razgovaraju o problemima sa kojima se suočavaju. Bilo da se radi o aktivnostima u školi ili na neki drugi način, oni dijele svoje probleme dok ostatak razreda, zajedno sa nastavnikom, pronalazi moguća rješenja. Ova rješenja temelje se na slušanju i puno razumijevanja što pomaže učenicima da budu empatičniji prema drugima.
A ako nemaju određenih problema o kojima će razgovarati, jednostavno provode taj sat vremena uživajući i opuštajući se. Rade na konceptu pod nazivom hygge, usko povezanim sa danskom kulturom. „Namjerno stvorena intimnost“ je možda najbolji način da se objasni „hygge“. Danska je zemlja u kojoj sunce zalazi prilično rano, a vrijeme je prilično tmurno. Hygge znači dansku toplinu, prijateljstvo i stvaranje intimne atmosfere u kojoj su svi dobrodošli. Danci insistiraju na hygge-u zbog svog blagostanja. A svijet također prihvata koncept. Instagram trenutno ima preko tri miliona postova koji nose hashtag #hygge, dok Amazon prodaje preko 900 knjiga o ovoj temi.
Danska konstantno intrigira istraživačice poput Jessice Alexander. Ova američka spisateljica i psihološkinja sarađivala je sa Ibenom Sandahlom, danskim psihoterapeutom, kako bi napisali „Danski način roditeljstva: Šta najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgajanju samopouzdanog, sposobnog klinca“.
Tokom istraživanja za ovu knjigu, dvojac je otkrio da timski rad uvelike doprinosi razvoju empatije u školskoj djeci. 60% školskog rada u Danskoj zasniva se na timskom radu i oni pomažu jedni drugima, a ne tuku druge radi lične koristi. Umjesto da se pokušaju nadmašiti one koji nisu toliko nadareni kao djeca, djeca se uče kako raditi zajedno. To takođe doprinosi činjenici da je Danska takođe jedno od najboljih mesta gde se može raditi u Evropi.
Nije da nema konkurencije. Ali to je samo sa samim sobom. Ne sa svojim vršnjacima, ni sa kim drugim. Škole ne nude nagrade ili trofeje što potiče nepotrebnu konkurenciju. Radije pokušavaju potaknuti i motivirati svoje učenike da rade na sebi i poboljšavaju vlastite vještine.
U školama se praktikuje i zajedničko učenje. Studenti različitih snaga i slabosti u različitim predmetima rade zajedno na projektima. To im pomaže u područjima u kojima su slabi, a istovremeno ih potiče da poboljšaju svoje snage. Zajedničko učenje uči studente da se uspjeh ne može postići sam, a rad sa drugima donosi bolje rezultate.
Kada drugima objasnimo svoje razumijevanje, učimo temu bolje nego da smo je sami zapamtili. Kada objašnjavamo, moramo razmotriti kako druga osoba prima te informacije i to potiče i empatiju.
Danska djeca se istinski vesele ovim satima empatije. A roditelji su sretni u saznanju da će budućnost biti u snažnim i empatičnim rukama.
Izvor: Buka Magazin
