Kao što je običaj u BiH 40-godišnji Tuzlak Mario R. je prije par dana uzeo sedam dana godišnjeg odmora da obnovi isteklu ličnu kartu.
Probudio se u pet ujutro, spremio nekoliko sendviča, izljubio se sa ženom i djecom te krenuo put Pošte i kilometarskih redova za CIPS.
Nakon što je platio vozaču kamiona Pošte koji mu je pomogao da unese sve papire ušao je u zgradu, pozdravio security ekipu koja je nadgledala ispijanje prve jutarnje kafe i stao u red.
– Sve sam isplanirao, uzeo sam vreću za spavanje, dovoljno vode i nekoliko komada presvlake za svaki slučaj. Kad sam došao na šalter, prije nego sam stigao išta reći, gospođa me je poslala da popunim uplatnicu. Srećom, pa uplatnice uvijek uz sebe imam, još me je djed naučio da ih uvijek uz sebe imam kad god idem gdje. Nikad ne znate kad vam mogu zatrebati, u samoposluzi, kafiću, željezničkoj stanici iz 1889… – kaže Mario koji je ovim potezom potpuno izbezumio službenicu.
– Kad sam izvadio uplatnicu vidio sam joj u očima razočaranje što će morati raditi umjesto da ode u šoping prije pauze. Počela je bjesomučno tražiti što mi nedostaje od papira, a kad je već izgubila svaku nadu naišla je na izvod iz matične knjige rođenih – kaže Mario pa nastavlja:
– Rekla mi je da mi treba novi izvod na što sam joj kazao da sam jutros preuzeo od kolegice. Mnogi se ljute što potvrda o vremenu i mjestu rođenja mora biti novija od šest mjeseci, ali to je neophodno u zemlji gdje se nakon svakih izbora historija mijenja. Da nije toga ja nikad ne bih saznao da sam rođen u Republici BiH skoro 15 godina prije nego što je osnovana.
Naposljetku, Mario je do nove lične došao za nevjerojatnih 8 sati i 29 minuta te sada ne zna što će s ostatkom godišnjeg.
(Tekst je satiričnog karaktera)
(Sprdex)
