Na prostoru između nekadašnje škole Kosta Popov i direkcije Vodovoda, vjerovali ili ne, ova kućica je imala veoma važnu ulogu u svoje vrijeme.
Tu je otvorena prva tuzlanska birtija, a kasnije i prva tuzlanska apoteka.
O ovoj kućici i o još koječemu Živko Crnogorčević (1843-1914) piše:
“Poslije Reuf-paše, u Tuzlu dodje Hilmi-paša, čovjek vrlo izobražen i dobar, a i pametan. Za njegovog doba od 1866. godine, počeše se ceste praviti: Tuzla-Gračanica, Tuzla-Brčko preko Šibošnice, Tuzla-Zvornik. Ovaj isti Hilmi-paša išao je dva ljeta odavde u Beč, te iz Beča u Baden. Tamo je vidio uredjena šetališta i bašte, te i on poče ovdje da radi šetališta i bašte narodne. Zasadio je drvored i sadio cvijeće od Pašina konaka do Džindičke džamije. A na Glavnoj ulici je napravio jednu kafanicu, malu, prizemnu.
Od ove kafane kasnije je postala apoteka. U kafanicu zaposlio je jednog Srbina za kafedžiju i dao mu dozvolu da toči rakiju, pivo i vino. Dobavljao je novine “Obzor”, koji je štampan u Zagrebu i list “Zastava” koji je izdavao Svetozar Miletić u Novom Sadu, misleći da čemo mi dolaziti. I zaista, mi počesmo dolaziti, ali bez našeg ženskinja. I Hilmi-paša je dolazio i svi činovnici. Jednog dana predloži nam, meni i Lazaru Stokanoviću, da napravimo pod Gradinom kafanu i da će nam on zemlju dati, da bi sa ženama izlazili i bili komotniji.
“I daću vam tapiju za gradnju vaše crkve”, obeća nam…”
Izvor: Bahrija Habul/Tuzla kroz Čaršiju i Mahale
