Piše: Bahrija Habul
Prema grčkom mitu Leda je spartanska kraljica koju je Bog Zeus na prevaru obljubio. Leda je čest motiv umjetnika, naročito slikara i kipara i gotovo uvijek je u društvu labuda. Leda je bila udata i što bi rekli, žena o sebi-pri sebi, ali Zeus, stari švaler, opasno je bio zameračio na nju, a ona jok, neće ni da čuje. Onda se Zeus preobrazi u labuda i udesi da ga progoni strašni orao i tako bježeći od orlušine, padne Ledi na grudi da ga ona zaštiti. Leda, žena meka srca, prigrli labuda na grudi i uvede ga u svoje odaje. Šta je dalje bilo, ne zna se, ali se zna da je Leda rodila dvoje djece.
Ovu je priču je 1938 g. ispričao Franjo Leder i u saradnji sa Bogdanim Đukićem. Franjo je Ledu i labuda smjestio u krasnu fontanu na šetalištu Slana Banja. Još je pride dodao četiri mala Amora sa četiri ribe iz čijih usta su izlazila četiri mlaza vode i u divnim lukovima padali u fontanu. Ovi anđelčići nisu imali krila premda je malo anđela bez krila. Ipak umjetnik Leder nije napravio grešku što njegovi anđelčići nemaju krila, jer Leder je znao da su talijanski umjetnici to radili na isti način jer ovdje se radi o anđelu – bucmastom dječaku zvanom Puto koji dok je mali nema krila.
Sve je bilo divno i čarobno do unazad 15-ak godina kada su vandali nepopravljivo oštetili fontanu. Fontana je ponovo izgrađena odstupajući od originala, ali jednako lijepa, sve figure su popravljene i dotjerane, čak su i reflektori postavljeni. Lijep prizor za sva čula, ali vandali opet stupaju na scenu i prije 8-9 godina kradu tri Amora.
Odmaralište Slana Banje i Fontana sa Ledom
A ova priča ne bi bila kompletna ako ne kažemo i ono što tuzlanska čaršija priča oko 70 godina, a to je da se radi o neuzvraćenoj ljubavi Franje Ledera od izvjesne Vese Prodanović. Tih godina Vesa je živjela sama s majkom u današnjoj trgovačkoj? ulici. Njen brat Vukašin-Vule Popadić je kao ljekar radio u Bitolju, a sestra Zagorka je bila udata za Boška Božića koji je 30-ih umro od TBC. Niko od njih troje nije imao djece, tek poslije Rata Zagorka je usvojila djevojčicu iz spaljenog Jeginova Luga. Bila je to poznata Tz – profesorica Slavojka Janković – Sultanović.
Elem, Franjo je svakodnevno oblijetao oko Vesine kuće, slao cvijeće, kućni prag zalivao parfemom, ali sve uzalud. Poslije se propio, napravio joj fontanu sa amorima i opet ništa. Ljudi su govorili “Neće ga Vesa što pije” drugi opet, “Neće ga što je Katolik” i sve tako ljudi nagađaju do dan-danas.
