Piše: Bahrija Habul
MONARHIJA GRADI TUZLU
Prije dolaska Monarhije, Tuzlom su harali požari, malo-malo pa požar ili jangija kako u memoarima piše Crnogorčević. Ne mogu se oteti utisku da su ovoj pojavi, u par slučajeva, kumovali i Austrougarski špijuni koji su znali da je tursko carstvo na umoru i da će oni zagospodariti BiH. Tako je i bilo, 1878. Austrougarska je zagospodarila Bosnom i Hercegovinom. Osim par vjerskih objekata i Pašinog Konaka, Tuzla nije imala mnogo za pokazati. Po kazivanju Laze Ristica taj objekat (Pašin Konak) je sagrađen na prelazu između osamnaestog i devetnaestog vijeka.
Dugo vremena to je bila najveća zgrada u sjevernoistočnoj Bosni,sve do izgradnje Klostera i drugih dvokatnica. Drvene straćare su bile smetnja za urbano planiranje grada. Uređena zemlja, kakva je bila Monarhija, imala je spremljene planove za Tuzlu. Pod broj jedan izgraditi vojne i upravne zgrade, zatim zatvor i objekte za stanovanje vojne i civilne administracije. Paralelno s tim početi sa industrijskom eksploatacijom prirodnih bogastava Tuzle i okoline, so, ugalj i drvo, u prvom redu.
Izgrađena je Solana u Simin Hanu, otvoren rudnik uglja u Kreki, otvoreno je i nekoliko ciglana te izgrađena pruga Doboj-Tuzla-Simin Han. Za obnovu grada, trebalo je rasčistiti preostalo kamenje uništene Tuzlanske tvrđave i sačiniti plan obnove grada. Zbog toga su požari dobro-došli vlastima da se bezbolno baci na novu i bolju gradnju. Izgrađena je nova (i ljepša) Medresa i Šarena džamija, Česma, Barok i mnoge zgrade koje su Tuzli dale Evropski izgled. Niko više nije mogao graditi straćare po gradu, postojale su regule za gradnju koje su se morale poštovati.
BAROK I RUŽDIJA(gimnazija)
Sa dolaskom Monarhije u Tuzli se počinju graditi visoke zgrade (podrum, prizemlje + 2 sprata. Prva takva zgrada je „Štok“, druga je zgrada „Klostera“, a treća je zgrada Ruždije (1883.) gdje je otvorena Realna Gimnazija, a u prizemlju je bila smještena Muslimanska Štedionica. Naravno, Realna Gimnazija je tu (u Ruždiji) bila privremeno, tj do 1905. kada se seli u vlastitu novoizgrađenu zgradu blizu budućeg Doma Zdravlja. Oktobra 1961. zbog tonjenja, zauvjek se zatvaraju vrata zgrade Realne Gimnazije, a ustanova se seli u zgradu Klostera.
ŽELJEZNIČKA STANICA I ŠTOK
KLOSTER
Zgrada Zavoda Kraljice sv. Krunice – Kloster (1888-1969). Poslije Sarajeva, Tuzla je drugi centar djelovanja Družbe Kćeri Božje ljubavi. Preporuku da se i u Tuzli otvori Zavod, Majci Franciski koja jeiz Beča došla u posjetu Sarajevu, prenijeli nadbiskup Stadler i civilni savjetnik baruna Nikolića 1883. Hvalili su Tuzlu kao mjesto budućnosti. Majka Franciska je u pratnji kanonika dr-a Ante Jeglića i sarajevske predstojnice časnih sestara, Majke Augustine d'Armaille posjetila Tuzlu 11. oktobra 1883. Tuzla je sa radoznalošću i oduševljenjem dočekala posjetu prvih časnih sestara. Dočekali su ih župnik fra Stjepan Ikić, okružni predstojnik Horowitz, kotarski predstojnik von Wiener Welten i načelnik grada. Opština je ustupila jednu prizemnu kuću za potrebe škole, a već 5.11. iz Beča su stigle tri časne sestre i iz Sarajeva dvije i počele su pripreme za otvaranje škole. I 17. Novembra 1883. škola je počela sa radom i to na hrvatskom i njemačkom jeziku.
KLOSTER I SINAGOGA
Za 5 godina rada broj učenika je bio toliki da se moralo misliti na veći školski prostor. Izgradnja nove školske zgrade započela je 17.03.1888. godine, a polaganju kamena temeljca prisustvovala je i Majka Franciska koja je ovim povodom maksuz doputovala iz Beča. Mnoštvo Tuzlaka svih vjera izašlo je na gradilište da prisustvuju ovom sečanom činu. Svetu misu i prigodan govor održao je župnik fra Franjo Komadanović, a gradnju je vodio bečki inženjer Gregor. Gradnja Zavoda svete kruniceje završena 25.oktobra 1888. godine, a blagoslov je obavio dr Anton Jeglič uz prisustvo Majke Franciske i mnogih vjerskih i civilnih dostojanstvenika i građana.
Godine 1888. izgrađena je zgrada( podrum, priz +2 kata) Zavoda časnih sestara iz reda “Družba Kćeri božje ljubavi”, Tuzlacima poznata pod imenom Kloster. Par godina poslije dograđen je dio zgrade u koji se smješta (1904.) Narodna građanska škola, a 1913. i Ženska stručna škola.Zavod je imao internat za učenice, a kad je kupljena susjedna zgrada, u nju je smješten internat za dječake, stipendiste Hrvatskog kulturnog društva Napredak. Internat su vodile časne sestre. Tu je 1914 otvoreno i prvo dječje zabavište. Učionice su se nalazile u prizemlju i na prvom spratu, dok je drugi sprat korišten i kao ženski internat i za spavaonice zaposlenih sestara. Iznad je bila kapelica.
Časne sestre Zavoda su u periodu od 1909-1914 radile kao bolničarke u tuzlanskom sanatorijumu dr-a Riste Jeremića, kao i u vojnoj bolnici na Gradini 1914-1919.Godine 1936. u Zavodu je otvorena Ženska stručna škola. Za vrijeme II svj rata, 15.08.1944. zgrada Zavoda je bila bombardovana, jedna bomba je pala direktno na zgradu, a druga je pala u dvorište. Sestre su nadčovječanskim naporima čuvale i popravljale devastiranu zgradu.
Sve u svemu, Zavod kraljice sv. krunice je, za 65 godina postojanja, mnogo dobra učinio za Tuzlu. Stoga nalog koje su časne sestre dobile 03.07.1949. od vlasti, da u roku od 24 sata napuste Tuzlu djeluje, u najmanju ruku deprimirajuće.
KLOSTER I EŠKANAZI SINAGOGA
Sestre su uzele najnužnije stvari i otišle u Breške, ali ni tamo nisu mogle dugo ostati. U zgradu Zavoda se uselila Državna učiteljska škola, a 1961.god. Gimnazija. Godine 1968. zgrada je napuštena, a 1969. porušena. Na toj lokaciji podignute barake za socijalno ugrožene, samo je osam vitkih jablanova podsjećalo Tuzlake da je tu nekad postojao Kloster, tj. Zavod časnih sestara kraljice sv.Krunice. Od školske 2001. / 2002. Katolička Opća gimnazija odvija nastavu u vlastitom prostoru, lijepom zdanju izgrađenom na temeljima nekadašnjeg Klostera – Zavoda Kraljice Svete Krunice.
